Međimurska tvrtka Tehnix jedan je od tehnoloških lidera, i to ne samo u hrvatskim ili regionalnim okvirima, u projektiranju i proizvodnji opreme za gospodarenje otpadom te modularnim kontejnerima i sklopovima. Zašto je potrebna revizija dosadašnjeg modela gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, kakve su europske i svjetske najbolje prakse te što hrvatsko gospodarstvo, a i sam Tehnix, mogu po tom pitanju ponuditi, za Poslovni dnevnik i Večernji list govori Đuro Horvat, predsjednik kompanije.
Često ističete da postojeći način gospodarenja otpadom u Hrvatskoj nije dobar. Koja rješenja nudite?
Potrebna je tehnološka revizija dosadašnjeg modela gospodarenja otpadom. Koncept regionalnih centara treba revidirati, jer primjeri izgrađenih projekti Marišćina i Kaštijun pokazuju da su oni štetni za okoliš i ljude te da se građani koji žive u blizini bune. Kompanija Tehnix razvila je tipske tvornice koje su primjenjive gotovo svugdje, od najmanjih gradova ili općina od 5000 stanovnika, do gradova kao Zagreb s milijun stanovnika. To Tehnixu nije nikakav problem, nego veliko zadovoljstvo jer imamo gotova rješenja, projekte kojima možemo na industrijski način gospodariti komunalnim otpadom.
Novim tehnologijama razvijenim u Tehnixu postupkom industrijske reciklaže komunalnog otpada dobivamo osam vrsta baliranih sirovina, eko kompost i posebno vrijedno RDF gorivo koje ima gotovo 4 MW (megavata) energije po toni, kojom možemo proizvoditi cement, struju, ili grijati gradove. Takve tvornice isplate se za pet godina i dalje stvaraju profit gradovima i građanima. Na našim postrojenjima mogu se reciklirati stare deponije, a tehnologija je takva da se otpad obrađuje istog dana te ne dolazi do smrada.
Imate li konkretno rješenje i za Zagreb?
Naravno da imamo patentirano i u svijetu već isprobano rješenje s našim robotskim MO-BO-TO pogonima koje predstavlja vrh globalne tehnologije za gospodarenje otpadom, a već smo ga instalirali u nizu zemalja dok u Hrvatskoj još ne postoji sluha za to - nešto po tom pitanju radimo u Rijeci, ali zasad još ne zaokruženi sustav ove tehnologije. Nadam se da će nova garnitura vlasti u Zagrebu prepoznati prednosti ovog modela i tehnologije te se barem detaljnije informirati o njoj. Mi smo otvoreni za transparentnu prezentaciju prednosti ovog modela svima, ako je potrebno i zastupnicima Skupštine Grada Zagreba gdje će na svojih “100 pitanja dobiti 120 odgovora i objašnjenja”.
Činjenica je da za ovu tehnologiju ne treba 4-5 kanti nego samo dvije – organski otpad i miješani otpad. Naš robotski pogon to onda odvaja i prerađuje po unaprijed određenim logaritmima.
Kolika je cijena i trošak takve MO-BO-TO tehnologije za lokalne samouprave, a i građane?
Dosadašnji način gospodarenja otpadom u Hrvatskoj vrlo je skup i građani ne mogu plaćati stalna poskupljenja. Primjenom novih tehnologija cijena prikupljanja otpada bi se smanjila, otvorila bi se nova radna mjesta, a komunalna poduzeća odnosno država mogla bi zarađivati na korisnim sirovinama koje sada završavaju na deponijima i zagađuju okoliš.
Potrebno je primjenjivati najbolje raspoložive tehnike kako to nalažu nove smjernice Europske komisije za otpad jer se samo ostatak već recikliranog otpada, šrediranog i baliranog može koristiti kao kvalitetno gorivo i tako postići kružno gospodarstvo i održivost.Naš sustav je znatno jeftiniji.
Za grad veličine 50 tisuća stanovnika ovakav se pogon može montirati u roku 3-6 mjeseci, a cijena mu je oko 50 milijuna kuna. Sustav u Zagrebu bi koštao oko 300 milijuna kuna i bio bi podijeljen na tri segmenta vezana uz prostor Agroproteinke na istoku, bivše cementare Podsused na Zapadu te Jakuševac na jugu.
Naš model isključuje energane, spalionice, koje su skupe, javno neprihvatljive, a pitanje je hoće za njih biti dosta goriva – prerađenog otpada. Smatramo da se gorivo koje dobijemo preradom otpada može koristiti u cementarama te toplanama i to kao ekološko gorivo. Uvjeren sam da bi se najveći dio ovog iznosa dao sufinancirati iz fondova EU. Uz to, primjenom robotske tehnologije se smanjuje i trošak prerade jer se potreban broj zaposlenih u takvim pogonima s 50-ak smanjuje na 10-ak.
Mnogi kao veliki problem sustava gospodarenja otpadom ističu i čestu promjene regulative nakon svakih izbora?
To je veliki problem u čitavoj Europi, a ne samo kod nas jer vidimo da i Europska unija posljednjih 10-ak godina luta u smjeru i tehnologijama za gospodarenje otpadom i cirkularnu ekonomiju. No, sada se iskristaliziralo da je cirkularna ekonomija u kojoj se ne odlaže više od jedan posto otpada jedino prihvatljivo rješenje. Političari uvijek osluškuju bilo javnosti i prema tome donose odluke, ali oni uglavnom nisu stručnjaci za gospodarenje otpadom. Problem je u struci koju su, nažalost, preuzeli znanstvenici i aktivisti koji inzistiraju na, u realnosti, neprovedivim modelima i tehnologijama, umjesto da se više slušaju ljudi iz struke i industrije koji su se dokazali u svojim inženjerskim rješenjima.
Gdje ste u inozemstvu prisutni sa svojim rješenjima za gospodarenje otpadom?
Imamo pogone u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Rumunjskoj, Ukrajini, a u još nizu zemalja vodimo pregovore.U proteklom razdoblju smo bili domaćini mnogim stranim delegacijama i veleposlanicima koji su došli vidjeti što mi radimo i nudimo – nažalost najmanje interesa za to ima u samoj Hrvatskoj.
Zbog toga smo upravo u projektu pokretanja Akademije za reciklažu koja bi trebala postati središnje mjesto, i daleko izvan hrvatskih granica, za najnovije tehnologije i znanja o gospodarenju otpadom. Plan nam je okupiti najveće svjetske stručnjake iz znanosti, industrije, ali i svih ostalih vezanih sektora, koji bi onda razvijali nova saznanja te prezentirali postojeća. Već postoji interes nekih zemalja iz Afrike i Azije čiji stručnjaci bi došli ovdje i naučili nešto o trendovima i najboljoj praksi reciklaže.
Kakvi su vam planovi?
U projektu smo izgradnje tri nove tvornice u investiciji od 100-tinjak milijuna kuna u kojima ćemo zaposliti barem 100 novih ljudi. Trenutačno imamo 550 zaposlenih u Hrvatskoj te 50-ak u našim tvrtkama u Srbiji, Ukrajini i Luksemburgu. Plan je da završetkom novih tvornica podignemo svoj sadašnjih prihod sa 600 milijuna kuna godišnje na barem 100 milijuna eura te da se ispod toga ne spuštamo. Već imamo u knjizi narudžbi potpisane ugovore vrijedne 50 milijuna eura, a očekujem da će se to i dalje razvijati i rasti. Podsjećam da smo mi sami vrh globalne tehnologije te imamo 60-ak vlastitih patenata koje smo primijenili u proizvodnji. Koliko smo po svemu tome globalno prepoznatljivi, govori i niz priznanja i nagrada najvećeg svjetskog nivoa.
Je, a gospon Đuro ima i dva sina inženjera koji drže s ocem firmu koja je osnovana doma u garaži,pa iznajmljenim prostorima ,pa napravili od hala čitav grad na ulazu u Donji Kraljevec na mjestu bivše divlje deponijom je smeća i šikare !!Nadalje taj gospon tvrdi da mu radnici imaju premale plače i namjerava doći na nivo austrijskih plaća,trenutno nekakav prosjek 1000 eura !!!