Modni brendovi promijenili su način poslovanja u pandemiji covida 19, napuštajući globalne nabavne lance i jeftine proizvodne centre u Aziji, možda i na dulje vrijeme, a nova im je proizvodna lokacija Mediteran.
Talijanski Benetton već proširuje proizvodnju u Hrvatskoj, Srbiji, Turskoj Tunisu i Egiptu i do kraja iduće godine planira prepoloviti kapacitete u Aziji, rekao je izvršni direktor kompanije Massimo Renon. Njegovi planovi pružaju uvid u računicu koja stoji iza trenda u velikom dijelu industrije nakon što su preopterećeni opskrbni lanci podigli troškove i produljili rokove isporuke, potkopavajući poslovni model iz prethodnih 30 godina.
"Strateška je odluka imati veću kontrolu nad proizvodnim procesom, ali i nad troškovima transporta", tumači čelnik talijanske modne kuće, dodajući da je grupa već ove godine izmjestila više od 10 posto proizvodnje iz zemalja poput Bangladeša, Vijetnama, Kine i Indije.
"Danas kontejner za otpremu koji je prije koštao 1.200-1.500 dolara može koštati od 10 do 15 tisuća dolara, a datum isporuke nije siguran", objašnjava čelnik Benettona.
Nestašica brodova
Udeseterostručeni troškovi pomorskog prijevoza posljedica su nedostatka raspoloživih brodova, koji su velikim dijelom mirovali u pandemiji, i sve veće potražnje, rekao je. Iako su troškovi proizvodnje u Vijetnamu i Bangladešu još uvijek 20 posto niži nego u mediteranskim zemljama, tu prednost neutraliziraju dulji rokovi isporuke zbog zastoja u opskrbi.
"Zbog manjka brodova prosječni rokovi isporuke iz Azije protegnuli su se s nekadašnjih četiri do pet mjeseci na današnjih sedam do osam", dodao je.
Usporedbe radi, kada proizvodite odjeću u Egiptu, vrijeme isporuke u skladišta i trgovine u Europi može se skratiti na dva ili dva i pol mjeseca, rekao je Renon. U slučaju odjeće od vune, koju Benneton proizvodi u Hrvatskoj i Srbiji, trebat će možda samo četiri do pet tjedana, dodao je. Zato kompanija planira povećati proizvodnju u Hrvatskoj, Srbiji i u Tunisu, objašnjava, dok u Egiptu i Turskoj surađuje s dobavljačima.
Brža reakcija
Proizvođači koji odluče premjestiti proizvodnju bliže tržištima vjerojatno neće u bliskoj budućnosti mijenjati strategiju, s obzirom na novac uložen u novi model. Novi izvršni direktor Hugo Bossa Daniel Grieder rekao je u rujnu kako očekuje da će u budućnosti više robe proizvoditi bliže prodajnim lokacijama.
Tvrtka ima svoj proizvodni pogon u Turskoj, dijelove cipela proizvodi u Italiji, a odijela po mjeri u svom sjedištu u njemačkom Metzingenu.
"Značajno ćemo proširiti te lokacije jer će nam to, između ostalog, omogućiti da brže reagiramo na trendove i da budemo fleksibilniji kada iskrsnu zastoji u opskrbi", rekao je Grieder za Manager Magazin.
"To je prava konkurentska prednost", zaključio je.
Zračni prijevoz
Kanadski proizvođač sportske odjeće Lululemon u rujnu je objavio da radi na izmještanju proizvodnje iz Vijetnama gdje god je to moguće, uz pojačanu upotrebu zračnog transporta i prioritetni status proizvodnje za ključne jesenske stilove kako bi ublažio probleme u lancu opskrbe.
I američki proizvođač odjeće Gap ulaže u zračni transport kako bi riješio problem kašnjenja isporuka zbog zastoja u opskrbi i zatvaranja tvornica u azijskim zemljama.
Maloprodajne tvrtke uglavnom planiraju koristiti opciju zračnog transporta za manje i skuplje proizvode, poput odjeće, računala i modnih dodataka, te manje opreme za kućanstvo, pokazali su podaci istraživačke tvrtke Cargo Facts.
Troškovi rada i kvaliteta
Na povratak industrije iz Azije utječu i drugi čimbenici. Glavna prednost regije bili su svojedobno niski troškovi proizvodnje, ali nju su i prije pandemije počeli nagrizati sve veći troškovi rada.
U četiri godine prije pandemije realne su plaće u svijetu porasle između 1,6 i 2,2 posto, a njihov je rast u azijsko-pacifičkim i istočnoeuropskim regijama nadmašio rast u ostatku Europe i Sjeverne Amerike, prema Globalnom izvješću o plaćama 2020/2021 Međunarodne organizacije rada.
Čelnik Benettona izdvaja i promjenu sklonosti kupaca, koji po njegovim riječima danas daju prednost kvaliteti pred cijenom.
"Čini se da je utrka među proizvođačima odjeće tko će proizvesti po nižoj cijeni pala u drugi plan. Potrošači su svjesniji kvalitete i žele da im odjeća traje duže", rekao je.
A divovi su postali na račun izrabljivanja azijata, inače poznatih po visokoj radnoj disciplini. Sad će za divove šivati šnajderice iz albanije, srbije, egipta.. Skrivaju se iza tzv. dugih i skupih pravaca dobave, ali nemaju hrabrosti reći da su najveći kontejnerski prijevoznici iz europe. Ne iz kine. Zašto su danci digli cijenu kontejnera za 5 outa? Zašto ih eu ne kazni? Zašto?