Zajedno s pčelama, bumbari europskoj poljoprivredi godišnje donesu više od 22 milijarde eura i neizostavna su ekološka i ekonomska karika. Iz staklenika i plastenika gotovo više nema rajčice ni paprike koje nisu oprašili ti kukci. No, iako i u Hrvatskoj staklenička proizvodnja "cvjeta" – i pod njom je, prema ARKOD-u, već 550 hektara – jalov je to posao za hrvatske bumbare koje potiskuje "radna snaga" iz Belgije i Nizozemske.
Sirotinjski posao za Hrvate
Optimistično pokrenuta proizvodnja unazad nekoliko godina, koja je brojila i više od 1000 bumbarskih zajednica, ukupno oko milijun radilica, točnije bumbarica, traženih i u zemljama regije, danas je opet sirotinjski posao u odnosu na pčelarstvo, potvrđuje nam i Stjepan Kebet iz Sigeca pokraj Koprivnice. Podravski pčelar, svojedobno i pionir u bumbarskom biznisu, uvjeren je kako je domaća vrsta zemnih bumbara najpogodnija za kontrolirani uzgoj i oprašivanje u nas. Sve joj ide u korist, od klime i čistog tla do malog broja bolesti.
– Nijemci bi od toga napravili čudo – objašnjava on. No da bi se živjelo od bumbara, treba i puno ulagati i puno riskirati, što je hrvatskim poljoprivrednicima nemoguće, pa se, kao i kod hrane, sve svodi na uvoz iz zemalja koje su svoje prioritete odavno posložile, tvrdi Kebet. Specijalizirane tvrtke poput nizozemskog Kopperta imaju već uhodane kupce od Europe do SAD-a i Kanade, Južne Amerike ili pak Azije. Samo će im eksplozivan rast stakleničke proizvodnje u Kini, objavili su ovih dana, povećati proizvodnju za 30 do 40 milijuna eura godišnje.
Cvjeta li sivo tržište?
Hrvatskoj, prema procjenama, treba bumbara u vrijednosti 8 milijuna kuna. No kako podaci HGK za lanjsku godinu govore o uvozu oko četiri tone kukaca (koji nisu pčele) u vrijednosti od 213.000 američkih dolara ili 1,2 milijuna kuna – a domaća je proizvodnja zanemariva – upućeni drže kako se dio ovoga biznisa u nas odvija i u sivoj zoni. U stakleničkom i plasteničkom uzgoju rajčica i paprike, ali i jagoda, kupina, jabuka, malina, brusnica... bumbari su posljednjih 10-ak godina nezamjenjivi. Cvijetu rajčice za kvalitetnu oplodnju potrebne su vibracije od oko 400 Hz, a to "buzz" efektom postiže samo tijelo bumbara – ili čovjek strojnim ili ručnim protresanjem cvjetova. Bumbarima nijedan cvijet ne promakne, imaju odličnu navigaciju u prostoru, a povećavaju prinos rajčice i za 25%. Za oprašivanje su spremni već na 5 (pčele na najmanje 17), a ne smetaju im ni temperature od 30 C.
Potvrđuje nam to i Zvonimir Belić, suvlasnik Zarja grupe iz Kerestinca, jednog od najvećih proizvođača mini rajčica u regiji. Na tri hektara cherry, harmony, cocktail i grappolo rajčice od veljače do listopada u nekoliko smjena oprašuje po 20.000 bumbarica, koji su u tom poslu, tvrdi Belić, nezamjenjive. Jedna kolonija ima 100-tinjak jedinki, a svaka u prosjeku košta 1 euro.
– Koristili smo i domaće bumbare koji su jako dobri. No bitni su nam sterilni uvjeti proizvodnje do koje naši proizvođači puno ne drže pa ih danas radije uvozimo iz Nizozemske – kaže Belić.
