Turizam i energetika ključne su mete potencijalnih ulagača u našu zemlju, ali u našoj Vladi postoje želje da se ta ulaganja prošire i na infrastrukturu ili autoindustriju. Na početku drugog dana foruma Invest in Croatia predstavili su se predstavnici hrvatske dijaspore koji su uložili u našu zemlju. Među njima i Danko Končar, koji je potvrdio da ne odustaje od ulaganja u tri škvera.
Obitelj Lukšić prisutna je na hrvatskom tržištu već 17 godina, a nedavno su od Gorana Štroka kupili Jadranske luksuzne hotele. Njihov najmlađi član Davor Lukšić kaže da je ulaganje u Hrvatsku bio dobar izbor njegova djeda. Na pitanje osjećaju li se kao domaći ili strani ulagači, jasni su da su u srcu domaći, ali kapital je ipak strani, odnosno zarađen u inozemstvu.
Lukšići su do sada u Hrvatsku uložili oko 600 milijuna eura. Končar je pak uložio oko 200 milijuna, no ima još planova koji, kako je rekao, u početku neće donijeti nikakve prihode, a to su škverovi i turistički projekt u Istri.
Petar Ćorluka iz susjedne BiH, vlasnik Violete koji je nedavno uložio u gradnju tvornice u Hrvatskoj, poručio je da bi trebalo postojati više hrabrosti za ulaganje u proizvodnju, s obzirom na to da se samo tako stvara nova vrijednost. Naime, on je uspio bez obzira na jaku konkurenciju međunarodnih korporacija čiji je, primjerice, marketing težak oko 10 milijardi eura, a njegov ni milijun eura. Smatra da bi i trebalo jače poraditi na poreznim zakonima za ulagače, koji su, kako je rekao, u dobroj mjeri nedorečeni.
Kad je riječ o infrastrukturi, jednu od važnih smjernica ulagači vide povezanost Luke Rijeke s Mađarskom. – Ta luka ima velik potencijal, a od travnja je promet povećan 40 posto – rekao je Enrique K. Razon, čelnik tvrtke ICTSI koja je od nedavno ušla u Luku Rijeka.
Važnosti luka i njihove povezanosti svjesni su i u Vladi pa je resorni ministar Božidar Kalmeta to i potvrdio spominjući rast prometa s istoka, odakle bi roba namijenjena sjevernim destinacijama, kad bi se iskrcala u našim lukama i dalje prevezla prometnicama prema unutrašnjosti, stigla i do tjedan dana brže nego samo morskim putem.
Na forumu je poručeno da ulazak u EU za malo tržište poput našeg može donijeti velike šanse zbog jačanja ulaganja, ali u one sektore koji će povećati produktivnost i zaposlenost te kako se na taj način ne bi više povećavala zaduženost. Tek nakon povećanja produktivnosti može uslijediti i povećanje plaća.
– Hrvatska ipak mora biti na velikom stupnju pripravnosti jer povećan izvoz na tržište EU može istodobno značiti i povećanje uvoza. Investicije pak treba usmjeriti na razvoj i njima se treba vraćati dug – rekao je Andrew Scott, profesor na London Business School. Osvrnuvši se na krizu u eurozoni, istaknuo je da je problem nastao upravo zbog plaća koje su bile veće od produktivnosti, što je onda dovelo do inflacije i problema s konkurentnošću. No, kaže, i tim je zemljama lakše jer su dio EU i opet se mogu jeftinije zaduživati. Ipak, problem ne nestaje ako te zemlje posuđeni novac opet usmjere na potrošnju, a ne u investicije. – Zato se treba paziti zamke jeftinog financiranja i raditi na privlačenju investicija – rekao je Scott.
Važnosti produktivnosti dotaknuo se i Končar podsjetivši kako je počelo njegovo ulaganje u Hrvatsku. Zbog izvoza iz Južnoafričke Republike htio je graditi brod u nekom od naših brodogradilišta, za što nije bilo interesa, pa je onda odabrao Kinu. – U Kini su ponudili gradnju za 30 milijuna dolara, u Hrvatskoj za 54 milijuna. Istodobno je udio u radnoj snazi u Kini šest milijuna dolara, a kod nas tri puta više – rekao je Končar.
Naša država od osamostaljenja računa na veći priljev i povratak dijaspore, rekao je ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković, no, iako se to nije dogodilo, smatra da sada postoje objektivne mogućnosti za to, a sama ulaganja će se, rekao je, povećati uz jačanje gospodarske diplomacije.
natovarit će si vlada rusku mafiju na vrat, što dfalje od toga