Ministarstvo financija otvorilo je knjigu narudžbi za upis novog, prvog u nizu izvanrednog, izdanja obveznica do kojega će doći zbog epidemije korone. Za pokrivanja troškova tromjesečne karantene država se mora zadužiti za približno 45 milijardi kuna, dok bi ukupne potrebe za dodatnim financiranjem mogle narasti na desetak milijardi eura. Država većinu novca planira skupiti na domaćem tržištu, a tek bi tijekom i nakon ljeta državni financijaši i njihovi savjetnici mogli testirati interes za kupovinom hrvatskog javnog duga na međunarodnim tržištima.
Od zemalja koje nisu članice eurozone, zasad se samo Mađarska odlučila na prodaju javnog duga vani te su tijekom travnja u dva navrata prikupili dvije milijarde eura. Cijena koju su postigli Mađari, koji su u krizu uletjeli sa sličnom, ali nešto nižom razinom javnog duga nego Hrvatska, bila je u skladu s prinosima ostvarenim na ranijim zaduženjima te je za šestogodišnje zaduženje bila 1,29%, a dvanaestogodišnje 1,75%. Da je sve bilo po planu, posljednje hrvatsko zaduženje teško 15 milijardi kuna s kraja veljače ove godine trebalo je biti posljednje zaduženje na domaćem tržištu, i na njemu su ostvarene povijesno niske kamate i to 0,25% na rok od pet godina, jedan posto na 14 godina te 1,25 posto na izdanje koje stiže na naplatu za dvadeset godina.
Usporedba s posljednjom cijenom mađarskog javnog duga pokazuje da je zaduživanje na domaćem tržištu povoljnije od stranoga, no kod odluke gdje se i kako zadužiti nije uvijek presudna cijena, nego se u obzir uzimaju i ostali parametri, od valute zaduženja, raspoloživosti kapitala, želje da se pristup domaćim izvorima novca omogući i ostalim sudionicima, prije svega tvrtkama, ali i stanovništvu. Hrvatska će, primjerice, za 1,5 milijardu eura desetogodišnjeg europskog duga, plasiranog u lipnju 2019. godine, godišnje plaćati 1,324 posto kamate.
Uz prinos do dospijeća od 0,75 posto izdano je 1,445 mlrd. eura obveznica na sedam godina denominiranih u eurima. Datum izdanja je danas, 5. svibnja. . Hrvatska narodna banka aktivno se uključila u financiranje povećanih državnih potreba kroz niz zamršenih operacija koje je analitičar Arhivanalitike Velimir Šonje nazvao “teškom financijskom artiljerijom” jer se na taj način kreira na desetke milijardi kuna. Uz puno razumijevanje razloga zbog kojih se HNB uključio u spašavanje proračuna, Šonje ipak sugerira više podataka i transparentnosti poteza središnje banke, a posebno onoga o otkupu starog duga.
– Ljude interesiraju jednostavne stvari: pogoduje li se nekome; je li ovo “tiskanje novca” – helikopterski novac ili nešto treće; mogu li ovakve operacije ugroziti ulazak u europodručje; hoće li izazvati inflaciju; mogu li te operacije trajati dugo, a da ne izazovu neželjene posljedice... – nabraja Šonje.
Problem Hrvatske je opet isti kao i u svakoj krizi do sada. Zadužujemo se za potrošnju, umjesto za investicije. To znači da bacamo novac u vjetar... Ako pogledate normalne države, sve one se zadužuju za neke investicije, te se onda kroz održavanje gospodarske djelatnosti održava i državni proračun... Zato kod nas nije teško zaključiti kakve će devastirajuće biti posljedice ove krize. BDP nam je manji nego 2008. imamo manje stanovnika, a rashodi proračuna su skoro dvostruko veći, porezi i davanja su značajno veća, poslovanje je puno kompliciranije i skuplje... Budući da radimo isto, imat ćemo veliki pad BDP-a, shodno tome i veliki egzodus ljudi, te dug i upitan izlazak iz krize.