Biračima se smučilo od političkih podjela

Samo za Miru Tudmana: 5. Vrijeme je da shvatimo Europsku uniju ne kao cilj nego kao sredstvo. Vrijeme je da se naš odnos prema Uniji utemelji na hrvatskim političkim i gospodarskim interesima. Hrvatska je integralni dio Europe, a Europska unijaa je politička organizacija. Prema tome nisam protiv ulaska Hrvatske u EU. Ali za razliku od desetgodišnje politike \"nema alternative\", koja je zagovarala bespogovorni pristup ulasku u EU, moje je stajalište da EU nije cilj nego je sredstvo da Hrvatska ostvari svoje gospodarske i nacionalne interese. Drugim riječima, ne bih nikada prihvatio \"podanički mentalitet\" kao način ulaska Hrvatske u EU. Hrvatska svoju politiku prema EU treba graditi na partnerskim odnosima, imajući na umu viziju EU kao saveza suverenih država. To je važno zato što mi moramo već danas predvidjeti kakvu Europsku uniju želimo i kakvo će biti naše mjesto u njoj. O tome nitko od političara na vlasti, u ovih deset godina nije rekao ni riječ. Ukratko, protiv sam onih ugovora koji su do sada potpisani na štetu naših interesa. Da bismo postigli bolje ugovore, osigurali prednosti u pregovorima, moramo puno bolje poznavati odnose između zemalja članica EU, kako bismo znali tko su nam parteri a tko konkurenti u ostvarivanju naših nacionalnih interesa. Zato ću biti predsjednik, koji će zagovarati ulazak u EU pod uvjetom da se osigura zaštita suvereniteta i vitalnih hrvatskih nacionalnih interesa. 6. Vrijeme je da Hrvatska postane subjekt, i prestane biti objektom međunarodne politike. Hrvatska ima svoje strateške interese i izvan Europe, te zato treba tražiti strateške partnere i izvan EU. Tijekom Domovinskog rata imali smo partnerske odnose s SAD-om. To partnerstvo trebamo obnoviti, ali i naći nove partnere osobito u krugu mediteranskih i srednjoeuropskih zemalja. Zato jer je Hrvatska srednjoeuropska i mediteranska zemlja. Hrvatska nije zapadni Balkan. Zato nam nisu prihvatljive balkanske integracije. Vrijeme je da stanemo na kraj zamislima onih institucija i političara koji se još nisu oslobodili jugoslavenske ideje i komunističke prošlosti, jer takvi su glavni pobornici zapadno-balkanskih integracija. Sa susjedima trebamo imati dobre odnose ali strateške partnere moramo birati sami prema našim razvojnim planovima i nacionalnim interesima. Članstvo u NATO-u je važno za Hrvatsku i treba graditi našu poziciju u NATO-u. A to znači da trebamo jačati Hrvatsku vojsku kao i naš cjelokupni sustav nacionalne sigurnosti. Pregovori sa Slovenijom vode se na pogrešan način. Pristajanje na slovensko prisvajanje našega mora, posljedica su podaničke politike i povlačenja odluke o ZERP-u, odnosno gospodarskom pojasu. Obećanje, da je politička arbitraža o hrvatskim granicama, važna ili čak uvjet za nastavak pregovora s EU – kockanje je sa hrvatskim državnim teritorijem, te suverenošću i sudbinom Hrvatske. Politička trgovina – zamjena hrvatskog teritorija za ulazak u EU - bila bi izdajnička politika. Predložena politička arbitraža porazna je i za samu EU, jer se EU pokazuje nedosljednom i nevjerodostojnom u poštivanju međunarodnog prava i poštivanju jednakih kriterija za prijam novih članica EU. Takva politika EU može imati za posljedicu da trajno zatruje odnose između hrvatskog i slovenskog naroda – koji nikada u povijesti nisu bili u sukobu. Takva politika bila bi suprotna ciljevima i idealima kojima EU teži. Zato problem granica treba vratiti kao problem Slovenije i EU. Projekt EU ne može se završiti bez jugoistoka Europe i zato moramo biti svjesni svoje uloge i odgovornosti. To znači da moramo poštivati druge ali isto tako i tražiti da nas drugi poštuju. EU mora biti zainteresirana za Hrvatsku, u istoj mjeri kao što je Hrvatskoj od interesa članstvo u EU. Ako nema međusobnog uvažavanja i partnerskih odnosa stalno ćemo biti izloženi pritiscima i nametanju dvostrukih kriterija. Zato želim biti predsjednik, koji će uspostaviti strateške partnerske odnose s nizom zemalja u svijetu, ali koji neće Hrvatsku voditi u balkanske integracije.

5. Vrijeme je da shvatimo Europsku uniju ne kao cilj nego kao sredstvo. Vrijeme je da se naš odnos prema Uniji utemelji na hrvatskim političkim i gospodarskim interesima. Hrvatska je integralni dio Europe, a Europska unija je politička organizacija. Prema tome nisam protiv ulaska Hrvatske u EU. Ali za razliku od desetgodišnje politike \"nema alternative\", koja je zagovarala bespogovorni pristup ulasku u EU, moje je stajalište da EU nije cilj nego je sredstvo da Hrvatska ostvari svoje gospodarske i nacionalne interese. Drugim riječima, ne bih nikada prihvatio \"podanički mentalitet\" kao način ulaska Hrvatske u EU. Hrvatska svoju politiku prema EU treba graditi na partnerskim odnosima, imajući na umu viziju EU kao saveza suverenih država. To je važno zato što mi moramo već danas predvidjeti kakvu Europsku uniju želimo i kakvo će biti naše mjesto u njoj. O tome nitko od političara na vlasti, u ovih deset godina nije rekao ni riječ. Ukratko, protiv sam onih ugovora koji su do sada potpisani na štetu naših interesa. Da bismo postigli bolje ugovore, osigurali prednosti u pregovorima, moramo puno bolje poznavati odnose između zemalja članica EU, kako bismo znali tko su nam parteri a tko konkurenti u ostvarivanju naših nacionalnih interesa. Zato ću biti predsjednik, koji će zagovarati ulazak u EU pod uvjetom da se osigura zaštita suvereniteta i vitalnih hrvatskih nacionalnih interesa. 6. Vrijeme je da Hrvatska postane subjekt, i prestane biti objektom međunarodne politike. Hrvatska ima svoje strateške interese i izvan Europe, te zato treba tražiti strateške partnere i izvan EU. Tijekom Domovinskog rata imali smo partnerske odnose s SAD-om. To partnerstvo trebamo obnoviti, ali i naći nove partnere osobito u krugu mediteranskih i srednjoeuropskih zemalja. Zato jer je Hrvatska srednjoeuropska i mediteranska zemlja. Hrvatska nije zapadni Balkan. Zato nam nisu prihvatljive balkanske integracije. Vrijeme je da stanemo na kraj zamislima onih institucija i političara koji se još nisu oslobodili jugoslavenske ideje i komunističke prošlosti, jer takvi su glavni pobornici zapadno-balkanskih integracija. Sa susjedima trebamo imati dobre odnose ali strateške partnere moramo birati sami prema našim razvojnim planovima i nacionalnim interesima. Članstvo u NATO-u je važno za Hrvatsku i treba graditi našu poziciju u NATO-u. A to znači da trebamo jačati Hrvatsku vojsku kao i naš cjelokupni sustav nacionalne sigurnosti. Pregovori sa Slovenijom vode se na pogrešan način. Pristajanje na slovensko prisvajanje našega mora, posljedica su podaničke politike i povlačenja odluke o ZERP-u, odnosno gospodarskom pojasu. Obećanje, da je politička arbitraža o hrvatskim granicama, važna ili čak uvjet za nastavak pregovora s EU – kockanje je sa hrvatskim državnim teritorijem, te suverenošću i sudbinom Hrvatske. Politička trgovina – zamjena hrvatskog teritorija za ulazak u EU - bila bi izdajnička politika. Predložena politička arbitraža porazna je i za samu EU, jer se EU pokazuje nedosljednom i nevjerodostojnom u poštivanju međunarodnog prava i poštivanju jednakih kriterija za prijam novih članica EU. Takva politika EU može imati za posljedicu da trajno zatruje odnose između hrvatskog i slovenskog naroda – koji nikada u povijesti nisu bili u sukobu. Takva politika bila bi suprotna ciljevima i idealima kojima EU teži. Zato problem granica treba vratiti kao problem Slovenije i EU. Projekt EU ne može se završiti bez jugoistoka Europe i zato moramo biti svjesni svoje uloge i odgovornosti. To znači da moramo poštivati druge ali isto tako i tražiti da nas drugi poštuju. EU mora biti zainteresirana za Hrvatsku, u istoj mjeri kao što je Hrvatskoj od interesa članstvo u EU. Ako nema međusobnog uvažavanja i partnerskih odnosa stalno ćemo biti izloženi pritiscima i nametanju dvostrukih kriterija. Zato želim biti predsjednik, koji će uspostaviti strateške partnerske odnose s nizom zemalja u svijetu, ali koji neće Hrvatsku voditi u balkanske integracije.

Kako nije politicki zadojen kad zagovara trg zlocinca tita?

Koliko košta profesionalni integritet?? Ja ovu kolumnu više ne čitam. Sramotno

Evo još jedne književne i novinarske veličine koja potcjenjuje inteligenciju takozvanog običnog čovjeka. Zar mislite, Pavičiću, da itko cum grano salis vjeruje u tu Bandićevu velikodušnu otvorenost svim dobrim idejama (koje nisu nužno vezane s osobnim probitkom) - neovisno o tome s koje strane dolazile -, pa u to njegovo veliko srce za narod, da ne kažem: u Bandića-iscjelitelja? Ako da - onda je ovo jednostavno uvredljiv članak. Poznajete li Vi toga gospodina? Jeste li pokušali razgovarati s njim? Jeste li mu ikada dobro POGLEDALI U OČI? Da se možda raspitate o svjedočanstvima iz prve ruke? Od ovoga što ste napisali pozlilo bi i Jean-Paulu Sartreu.

da zaboravih je uputiti da pročita tko je napisao ovaj članak

Gospodine Pavičić ako već navijate za gBandića onda barem budite korektni i nabrojite sve njegove afere i nezakonitosti pa ako nas i dalje budete uvjeravali kako smo to sanjali,onda i ne zaslužujemo boljegaod njega.

Bandićevu političku neprofiliranost novinar je shvatio kao prednost. meni se čini da se kod Bandića samo radi o otvorenosti za poslovanje i \"poslovanje\" s bilo kim. Njemu je jedina ideologija ZARADA, a za politiku mu se fućka.

A meni se smuči kada vidim da jedan intelektualac ne shvaća što znači uloga predsejdnika Države kao što ne uviđa ni tanahnost nogu na kojima Država sada stoji u političkom smislu pa onda i u gospodarskom. A za nju iu i ni za koju drugu, narod se sa svojim vodstvom izborio uz teške muke i krvava stradanja. Drugim riječima, predsjednik Države ne treba biti naš rodjak, pobjeguš s dužnosti, niti svojoj klijenteli namještati poslove i razvući ovu državu kao stare krpe unaokolo.

Tko može, bez kriterija, baš sa svima, taj, suštinski, ne može ni s kim. Nemati, ili ne pokazivati, vrijednosne kriterije samo da bi se ostvarila osobna ambicija je prodavati mačka u vreći. Pitanje je samo koliko nas je spremno to i kupiti.

Mučno mi je nakon čitanja ovoga teksta. Može li čovjek stvarno tako nisko pasti?

\"Pitanje je samo koliko nas je spremno to i kupiti?\" - naivno pita \"ana\". Za odgovoriti na to pitanje nije potrebna nikakva \"viša matematika\". Dovoljna je samo općepriznata i općeprihvaćena formula \"Pa, dogovorit´ ćemo se\". Nisu svi ti \"majstori\" palii s Marsa. Oni su eksplicitni proizvod komunototalitarističkog nihilizma i iz njega izraslog hrvatskog posttotalitarnog društva \"mrtvih duša\".