Bernard Gršić državni je tajnik Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva. On i njegov Ured zaduženi su, uz niz drugih uloga, za digitalizaciju javne uprave i koordiniranje tih procesa. Razgovarali smo s njim o tome što sve rade i koje će usluge uskoro ponuditi te kakvo je stanje u državi kad je o digitalizaciji riječ. – Od samog početka rada ureda, kad je imao 24 zaposlenika, i to uglavnom bez formalnog obrazovanja iz ICT-a, do danas kad ima 11 stručnjaka iz područja STEM zanimanja, mogu reći da broj zaposlenih nije dovoljan, no stižemo nekako obaviti sve zadaće, premda smo možda zbog toga u nekima sporiji – kaže nam Gršić.
Prva asocijacija na državu i digitalizaciju je sustav e-Građani. Kada smo prvi puta razgovarali, nakon što ste stupili na dužnost, kazali ste da ste nezadovoljni brojem građana koji koriste sustav. Je li se stanje poboljšalo?
Sustav e-Građani u primjeni je od 2014. Dosad se oko 835.000 građana barem jednom prijavilo ili koristilo barem jednu njegovu uslugu. Građani sada imaju na raspolaganju 67 elektroničkih usluga. Bilježimo više od 29 milijuna pristupa sustavu, što bismo mogli pretvoriti u toliko puta manje odlazaka građana na šalter ili u ured. Budući da je u takvom obliku sustav zreo za modernizaciju, na tome i radimo.
Kada govorimo o sustavu e-Građani, mišljenja korisnika su podijeljena, ali se prije svega bilježe nedostaci, primjerice poput neusklađenosti procesa. Koji su sljedeći koraci odnosno usluge koje ćete nuditi?
Vjerujem da ćemo za nekoliko mjeseci moći predstaviti moderniji sustav, više orijentiran prema korisnicima, a daljnjom nadogradnjom i proširiti broj usluga. Cilj nam je da građanima ponudimo što više kompleksnih, složenih usluga koje će u konačnici odraditi više radnji povezujući više državnih tijela. Kao primjer mogu navesti uslugu e-Novorođenče koja omogućava prijavu rođenja djeteta bez odlaska roditelja u matični ured, ali i prijavu djeteta u zdravstveni sustav i prebivalište, te budućim nadogradnjama prijavu u porezni sustav i druge institucije. Drugi primjer složene elektroničke usluge odnosi se na osnivanje tvrtki, odnosno sustav START.
START je usluga namijenjena za osnivanje tvrtki, ministar gospodarstva najavio je da će uskoro biti predstavljena i usluga STOP, znate li kada i što će omogućiti?
Sustav START je složen sustav, mogao bih reći da se radi o jednoj od najsloženijih usluga koje su trenutačno dostupne jer su kroz taj sustav povezane mnoge institucije i državna tijela. Moram priznati da nije bilo jednostavno koordinirati sve dionike tog projekta te uskladiti sve postojeće, ali i izgraditi nove baze i registre koji su dijelovi tog sustava. Daljnja nadogradnja i poboljšanja sustava su u tijeku te će omogućiti i zatvaranje poslovnog subjekta, ali i sve druge aktivnosti koje su potrebne za jednostavnu i brzu komunikaciju državnih tijela i institucija s poduzetnicima. Projekti su u tijeku.
Posebno ste se angažirali oko platforme prilagođene invalidima?
Donošenjem Zakona o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora za koji je stručni nositelj bio naš Ured, te provedba Zakona u koji su uključeni uz naš Ured i Povjerenik za informiranje, Državna škola za javnu upravu i Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH, mislim da više ništa nije kao prije. Obvezom prilagodbe mrežnih stanica i sadržaja na njima osobama s invaliditetom omogućena je promjena pristupa informacijama. Svi moramo biti svjesni da se digitalne tehnologije sve više koriste u životu osoba s invalidnošću jer im olakšavaju život i rad, a kad su dostupni sadržaji prilagođeni tada ima je pristup potpun. Moram naglasiti da je uz donošenje direktive na europskoj razini, zatim zakona na razini države te izrade smjernice za izradu mrežnih stranica CARNET-a i samih alata koje je izradio FER, Hrvatska učinila najviše te na ovaj način predvodi u toj temi među zemljama članicama EU te je hrvatsko rješenje dostupno svim članicama kao prijedlog za korištenje u svojim državama, čime se ponosimo.
Bavite se i poticanjem djevojaka na studiranje STEM vještina?
Deklaracija o posvećenosti žena u digitalnom svijetu je, nažalost, nešto što je rezultat činjenice da je puno manji broj žena prisutan u IT industriji, te da postoje stereotipi da je rad u IT industriji muško zanimanje. Brojke pokazuju da je broj žena prisutan u IT industriji u Hrvatskoj oko 13%, dok je na razini EU ta brojka oko 17%. Želimo potaknuti mlade djevojke i informirati ih o tome što se to događa u IT svijetu i da i one mogu bez ikakvih predrasuda biti uspješne u IT industriji. U tu svrhu održali smo dva okrugla stola pod naslovom Postani i ti djevojka IT, jedan u Zagrebu prošle godine i drugi nedavno u Osijeku na kojima smo kao govornice pozvali uspješne žene koje danas rade u IT industriji. Odaziv djevojaka, srednjoškolki, bio je odličan i povratne informacije su da je bilo korisno. Ima i onih djevojaka koje su odlučile krenuti u IT. Planiramo još jedan okrugli stol u Varaždinu u travnju.
CDU je sustav koji bi trebao dodatno osnažiti posredno sve usluge koje građani i poduzetnici mogu očekivati, ipak naišao je na kritike koje se posebice odnose na vremenski period. Kritičari tvrde da će državni cloud kad bude stasao biti zastario, kako im odgovarate?
Državni oblak ili kako ga službeno nazivamo Centar dijeljenih usluga nije nešto revolucionarno novo, jer ga imaju mnoge države. Sam projekt uspostave Centra dijeljenih usluga je najveći infrastrukturni projekt u državnoj informacijskoj infrastrukturi, vrijedan više od 360 milijuna kuna i financira se s 85% iz fondova EU. Cilj tog projekta je uspostava nove državne infrastrukture temeljene na ujednačavanju tehnologije i standardizaciji procesa kako bi sva državna tijela mogla koristiti IT podršku svojim procesima na jednom mjestu kroz ujednačen način i tehnologiju. Upravo je to nužno da bi se optimizirali troškovi, postiglo upravljanje IT sustavima s jednog mjesta, ali ono najvažnije što će najviše građani osjetiti međusobno je povezivanje registara i baza podataka.
Koliko je to zahtjevan proces?
To je nešto što je trenutačno jako teško postići zbog neujednačenosti rješenja i raznih otpora koji se javljaju pri pokušaju povezivanja. Upravo ono što građani najviše traže i o čemu najviše postavljaju pitanja je zašto se traže iznova podaci koji već postoje u sustavu nekog drugog tijela ili pojednostavljeno šetanje od šaltera do šaltera, pa i u digitalnom obliku. Sama tehnologija koja se primjenjuje ima svoj životni vijek, ali uvijek dolazi nešto novo što će se u budućim nadogradnjama koristiti, pa mogu zaključiti da se doista radi o revoluciji u državnoj informacijskoj infrastrukturi, jer ovakav pristup dosad nije bio primjenjivan. Da ne spominjem učinak kad povežete sve podatke iz baza i registara kojih smo izbrojili više od 500. Možete raditi razne analize, ukazivati na potrebe promjena sustava itd. Riječju – možete kvalitetno upravljati državom. To je uloga Vlade s ciljem da građani dobiju učinkovitiju javnu upravu.
Imamo li riješene registre i baze podataka, je li u njima veći problem ili pak u usklađenosti odnosno standardiziranju sustava pojedinih državnih tijela?
Sadašnje stanje registara i baza podataka zahtijeva međusobno povezivanje, odnosno interoperabilnost. Interoperabilnost se postiže kroz više razina. Jedna od njih je zakonodavni okvir što znači da je potrebno uskladiti zakone i druge akte da bi se mogla postići interoperabilnost. Druga razina je procesna, što znači da je potrebno mijenjati procese koji se trenutačno provode oko unosa i izmjene podataka u bazama i registrima. Treća razina je semantička, odnosno ona koja nam omogućava da se podaci iz raznih registara i baza podataka mogu razumjeti, kad se povežu, te na kraju dolazi ona tehnološka kroz koju programeri i inženjeri rade svoj posao da sustavi uopće mogu izmjenjivati podatke. Moramo biti svjesni da se radi o puno kompleksnijoj zadaći no što se naočigled čini, te da se upravo postizanjem interoperabilnosti postiže suštinska promjena dosadašnjeg rada javne uprave.
Što je s digitalizacijom unutar države, odnosno ministarstava i ostalih državnih tijela, koliko je to uopće vaš posao? Koliko su digitalizirani interni procesi kojima se svakodnevno služi javna uprava?
Gledajući cjelovitost razvoja IT sustava mogu reći da smo u mandatu ove vlade na čelu s Andrejom Plenkovićem uistinu napravili veliki iskorak u digitalizaciji, od samog osiguravanja sredstava za financiranje projekata digitalizacije, donošenja regulatornog okvira, prijave i ugovaranja projekata i već sada nekih novih sustava ili dijelova sustava. Naravno da se radi o procesima koji imaju svoj rok provedbe, uglavnom oko tri godine, stoga provedbu tih projekata i daljnje međusobno povezivanje i stvaranje više novih usluga tek predstoji. Mogu navesti podatak da je ugovoreno više od 40 projekata razvoja elektroničkih usluga i državne informacijske infrastrukture s ukupnom vrijednošću preko milijardu kuna.
Prema nekim izračunima, kada bi se država digitalizirala, uistinu bi polovica djelatnika bila nepotrebna? Kako gledate na te procese?
Digitalna transformacija koju smo započeli traži spremnost svih nas da se mijenjamo. Neke poslove koje sad obavljaju službenici obavljat će računalni sustavi, no to otvara mogućnost i potrebu razvoja novih vještina kod službenika i novog načina rada, naravno ako se radi o spremnosti na učenje i prihvaćanje novog načina rada, nije nužno da će doći do viška radne snage. Prema nekim istraživanjima, digitalizacija dovodi do povećanog broja zapošljavanja, ali na drugim i drukčijim radnim mjestima, čak i na onima koja danas i ne postoje.
Kibernetička sigurnost jedna je od velikih tema EU, posebice u kontekstu 5G tehnologija, izdane su upute i tzv. toolbox, što sad slijedi?
Kibernetička sigurnost jako je važna za razvoj digitalnog društva jer daje korisnicima povjerenje da su njihovi podaci pohranjeni i obrađivani kroz računalne sustave sigurni. To se odnosi na sve razine digitalne komunikacije, od same pohrane podataka, obrade pa do komunikacije, stoga je to tema kojoj se danas posvećuje sve više pažnje. Posebno je važno naglasiti da EU planira osigurati novac za razvoj kibernetičke sigurnosti kroz Digital Europe Program odnosno planira se otvoriti posebna stavka u budućem višegodišnjem financijskom okviru (2021.-2027. godina) koji se upravo usklađuje na razini EU. Osim što se sve više pažnje pridaje kibernetičkoj sigurnosti potrebno je naglasiti da i samih stručnjaka iz tog područja nema dovoljno. Zato je to područje sve zanimljivije za daljnji osobni rast i razvoj svih koji su zainteresirani. Naš Ured koordinira horizontalnu radnu skupinu za kibernetička pitanja i predsjeda njome u sklopu hrvatskog predsjedanja Vijećem EU.
Koliko smo sigurni od hakerskih napada?
Kad govorimo o tome koliko smo sigurni, ako se koristimo rječnikom struke, onda ćemo reći da nikad nismo dovoljno sigurni, no trebamo biti svjesni i druge izreke koju često možemo čuti, a glasi: Nije pitanje hoćemo li biti napadnuti ili ne, već kada. Jedna od najslabijih karika u sigurnosti najčešće je ljudski faktor. Građani najčešće nisu svjesni značenja svojeg digitalnog identiteta i da se u virtualnom svijetu jednako kao u fizičkom događaju kriminalne radnje te da svojom neopreznošću mogu izazvati štetne događaje, prekršiti zakone koji jednako vrijede u digitalnom ili virtualnom svijetu kao i u stvarnom ili fizičkom te da mogu biti žrtva raznih napada. •
e-građani je katastrofa od sustava. Prijaviti ili obaviti nešto putem njega prava je avantura, jednostavnije je otići u ured i biti gotov uobičajenim tijekom. od šume certifikata iliti vjerodajnica, pa do 'slažem se' klikova, 'dopusti' gluposti, link ovo link ono,, više ni ne znaš gdje si ni kamo si krenuo. jedino korisno mi je bilo izdavanje potvrde o nekažnjavanju. kad već imamo e-građani, nitko ne spominje e-glasanje?