Igru World of Tanks svojevremeno je igralo 130 milijuna ljudi, među kojima se našlo i 150 tisuća igrača iz Hrvatske. Tvorci te igre - bjeloruski studio Wargaming koji je lani uprihodio 1,1 milijardu dolara i koji globalno ima dvije tisuće zaposlenika – bili su prisiljeni, nakon što je krenula ruska agresija na Ukrajinu, pod hitno pronaći novu lokaciju na kojoj mogu otvoriti nove urede i u koju mogu premjestiti svoje zaposlenike kako bi uopće mogli nastaviti s poslovanjem. O tome kako je tekla ta zahtjevna operacija u razgovoru s Vedranom Jelavićem, bivšim europskim prvakom u World of Tanksu, otkrio je Raajev Girdhar, Global Operations Director tog velikog gaming studija.
- Kada je počeo rat u roku nekoliko tjedana, doslovno, morali smo se preseliti. Tražili smo mjesta gdje nema puno administracije, odnosno gdje sve ide brzo, i po mogućnosti gdje ćemo imati podršku lokalnih vlasti. Izuzetno bitno je bilo da nam zaposlenici brzo dobiju vize i da odmah mogu početi raditi. Odlučili smo se za Varšavu i Beograd – govori Raajev. Dodaje kako im je najbitnije bilo ljudima ponuditi opciju da se, ako žele, presele. Čak su im pomogli i u rješavanju stambenog pitanja, sufinancirali su im stanovanje i tako dalje. S obzirom da su imali zaposlenike iz Ukrajine, njima su organizirali i siguran prijevoz iz Kijeva. Sve je išlo toliko daleko da su čak i ljubimcima njihovih zaposlenika organizirali prijevoz u dva odvojena zrakoplova.
- Jedan je bio za mačke, drugi za pse. Preselili smo tako preko 50 životinja. Znam da zvuči kao floskula, ali nama je to da su zaposlenici su sretni i zbrinuti i sigurni doista važno. Ipak, nisu se svi željeli preseliti pa smo morali pronaći i nove zaposlenike. U desetak mjeseci u Beogradu je zaposleno čak 400 ljudi – govori. Oni kao tvrtka još od 2017. organiziraju posebne trening „kampove“ koji traju između 3 i 6 mjeseci, a otprilike 90% onih koji te treninge prođu se u Wargamingu i zaposli.
- Nismo isključili opciju da jednom otvorimo urede i u Hrvatskoj – Rajeev diplomatski odgovara na naše pitanje o potencijalnom dolasku u našu zemlju. Jedan od većih problema, barem koliko mu se čini, je i to što u Hrvatskoj na gaming industriju gledamo preusko, kao zatvorenu, zasebnu industriju u kojoj su potrebni isključivo programeri.
- Ali to nije niti izbliza istina, tehnički dio izrade igre je oko 50% posla, dok na kreativni dio odlazi druga polovica. Netko treba pisati priču, izrađivati vizualne modele, crtati i tako dalje. Vani već postoje smjerovi na studijima koji su, primjerice, fokusirani samo na pisanje scenarija za igre – pojašnjava. Zanimljivo je prisutnima na konferenciji bilo čuti ekskluzivu kako trenutno rade na ubacivanju razarača jugoslavenske ratne mornarice u njihovu drugu veliku uspješnicu, igru World of Warships. Riječ je o razaraču R-11 Split čija je izgradnja trajala od 1939. do 1958., a bio je to u artiljerijskom smislu najubojitiji brod kojeg je imala jugoslavenska ratna mornarica. U igri će biti, kako obećava Rajeev, rekreiran do „posljednjeg šarafa“, a s njim bi trebalo biti moguće zaigrati u nadogradnji koja izlazi u lipnju.
- Naše igre predstavljaju najveći digitalni muzej starih tenkova i brodova na svijetu. Surađujemo s mnogim pravim muzejima i lokalnim zajednicama kako bi što vjernije rekreirali te brodove, kopamo po arhivima i doslovce kopiramo desetljećima stare nacrte u virtualni svijet. I ne samo to, s obzirom da naše igre smatramo nekom vrstom povijesnih simulatora, osjećamo i dužnost da kao čuvari te povijesti sačuvamo i prave brodove ili tenkove. Igrači nam se mogu javiti i upozoriti nas da je određenom tenku potreba restauracija kako bi ga se spasilo od propadanja, i onda ćemo i u to uložiti novac. Tako prakticiramo ono što se naziva društvenom odgovornošću – govori Rajeev. Išli su toliko daleko da su na jednom brodu kojeg su spasili od toga da završi u rezaonici lima otvorili i svoj gaming centar – svojevrsnu igraonicu u kojoj svi oni koji dođu pogledati brod mogu besplatno zaigrati njihove igre. Velika je prednost što za takve projekte sazna gotovo cijela njihove višemilijunska igračka baza, zbog čega se deseci tisuća ljudi u stvarnosti i zapute u muzeje za koje inače nikada ne bi niti saznali da postoje.
Tako je. To je razarac koji je u Splitu pocela gradit kraljevina Jugoslavija, zatim su nastavila talijanska, a zavrsila Titina mornarica. To je brod koji je rashodovan sedamdesetih godina proslog stoljeca i njegove skice i fotografije se mogu pronaci uu mnogim svjetskim casopisima i literaturi koja se bavi tom temom. Ono hovno istog imena sta je gadjalo Split je nekakav ruski neuspjeli pokusaj da naprave ratni brod.