Najjeftiniju struju u Europi imaju - Hrvati. Barem prema Eurostatu, statističkom uredu Europskog parlamenta, koji trendove sa spomenutim energentom vjerno prati od 2007. godine. Nismo oduvijek, naravno, bili na dnu "strujne tablice", još u drugoj polovici lanjske godine iza nas bilo je deset europskih zemalja, dok smo trenutačno ispred sebe ostavili sve, odnosno 38 država koje Eurostat uključuje u svoju računicu. A po njoj, prosječna je cijena kilovatsata unutar EU 0,39 eura, za nekoliko je centi električna energija skuplja u državama koje nisu članice, dok daleko najviše za kilovatsat trenutačno plaćaju Nizozemci; 0,8 eura. Iznad onog europskog prosjeka od 0,39 eura još su i Irska, Italija, Lihtenštajn, Luksemburg, Češka, Njemačka, Belgija, Cipar i Austrija u kojoj se za kilovatsat izdvaja 0,4 eura. Ili, ako ćemo se odmah baciti na računanje, 37 centi više od Hrvatske, gdje je kilovatsat električne energije 0,0271 eura, opet napominjemo, prema Eurostatu. A zašto napominjemo uporno? Jer u tarifama koje HEP nudi, primjerice, najjeftiniji kilovatsat je u "crnoj" opciji, a i ondje je 0,0328 eura, s tim da je Crna tarifa vrlo specifična i mali je broj ljudi koristi, budući da ona funkcionira na način da struja kupcu nije dostupna čitavo vrijeme, već se daljinskim upravljanjem određuje kad će se električna energija koristiti.
Većina Hrvata ipak koristi Bijelu tarifu, koja razlikuje "noćnu" i "dnevnu" struju ili, a onda Plavu u kojoj je tijekom čitavog dana cijena kilovatsata ista. Sve tarife pojeftinile su, podsjetimo, na proljeće ove godine, kad je Vlada donijela Uredbu o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije, pa onda na jesen, kad se Uredba "pofriškala", a cijene kakve su trenutačne, vrijedit će do 1. travnja 2024., ukoliko Vlada donesene mjere ne produži. Trenutačna cijena kilovatsata u Plavoj tarifi jest 0,079 eura, u Bijeloj je dnevna struja 0,085, a noćna 0,041 eura. Što to konkretno znači za kućne budžete, izračunali smo na kućanskim aparatima, a poveli smo se temom koju smo već donijeli krajem lanjske godine, kad je Carbon Footprint, tvrtka koja traži načine kako smanjiti ugljični dioksid u atmosferi, objavila precizne podatke o tome koliko struje točno "jede" mala bijela tehnika.
Uzeli smo, kao i tada, za primjer da potrošač dobiva jedistveni račun, odnosno onaj u kojem je izračunata i energija i naknada za korištenje mreže. U Bijeloj tarifi, koja se najčešće koristi, dnevna je cijena 0,09, dok je noćna 0,04 eura, a svi su cehovi izraženi s PDV-om. Mi smo računali po dnevnom modelu Bijele tarife, a znači to da se svi naši izračuni mogu "prepoloviti" kako bi se dobile cijene potrošnje uključuju li se aparati samo noću, tj. ljeti od 22 do osam ujutro, a zimi od 21 do sedam ujutro.
Devet centi po jednom korištenju od četrdesetak minuta koštat će Hrvata mikrovalna pećnica, koja, prema Carbon Footprintu, po upotrebi potroši 0,945 kWh energije. Prosječno, naravno, jer u spomenutoj su tvrtki računali 1,39 kWh u punoj snazi rada "mikrovalke" i 0,5 kWh, koliko koristi kad odmrzava. E sad, koristi li se mikrovalna pećnica svaki dan barem jednom, godišnje na nju potrošimo otprilike 30 eura.
VEZANI ČLANCI:
A kad smo već u kuhinji; kuhalo za zagrijavanje jedne litre vode potroši 0,11 kWh, odnosno manje od centa, dok pečenje jednog piceka u električnoj pećnici košta oko 18 centi. Pripreme li to isto pile Hrvati na električnoj ploči za kuhanje, ceh će biti otprilike triput manji, oko šest centi. Alternativno pripremanje hrane jedan je i od savjeta i za uštedu Carbon Footprinta, u kojem kažu i da bi se, po mogućnosti, trebali nabaviti aparati visokog energetskog razreda. Uzmemo li frižider s ledenicom za primjer, onaj s razredom A, hrvatskom će kućanstvu on godišnje potrošiti prosječno 33 eura, onaj A+ oko 22, dok će A++ "sisati" 17 eura godišnje, odnosno mjesečno nekih euro i pol.
Perilica za pranje suđa, preporučuju u Carbon Footprintu, trebala bi se koristiti s ekološkim načinom rada, kako bi koristila što više hladne vode. Razlika u potrošnji je značajna i ovisno o temperaturi na kojoj se suđe pere. Po pranju, ukoliko perilica grije vodu na 65 stupnjeva, troši se oko 10 centi, ali opere li se na programu koji vodu zagrijava na desetak stupnjeva manje, potrošnja je dva centa manja.
I kod vešmašina je gotovo identična situacija, s tim da obje perilice kilovatsat struje potroše u nekih dvadeset minuta. Niti blizu tome nisu punjači za mobitele, koji će prosječnog Hrvata, puni li on svoj telefon dva sata dnevno, a ostatak dana punjač ni ne isključi iz utičnice, stajati oko šest centi godišnje.
Još manje platit će poigra li se na Play Stationu 5, na kojem će 25 sati "gejmanja" koštati nešto manje od 0,2 eura. Za one koji se i sami žele "baciti" na računanje, reći ćemo još da usisavaču prosječne snage za potrošiti kilovatsat struje treba oko sat i pol, sušilu za kosu otprilike tri sata, televizoru desetak sati, dok radio bez problema može biti upaljen i dan i pol te još uvijek neće "usisati" ni 10 centi struje. S druge strane, klima uređaj kilovatsat energije potroši prosječno za dvadesetak minuta do pola sata.
VIDEO Testirali smo lampaše: Koji najdulje gori?
Ovaj tekst sadrzi netocnu informaciju o cijeni struje. Struktura cijene struje se sastoji od dijela za prijenos energije koji je uvijek isti i u nocnoj i u dnevnoj tarifi. A sama struja sudjeluje u strukturi cijene sa 45%. Ostalo jee prijenos energije. Tako da nocna tarifa ispada jeftinija za 25%.