Kako protok vremena nečemu može promijeniti kontekst i smisao za 180 stupnjeva! Kada su Houra i Bogović 1980. pjevali “Ja sam stvarno sretno dijete” bila je to ironija na odrastanje “uz ratne filmove u boji, narodne pjesme pune boli, vojne parade, studentske demonstracije...”
Dvadeset pet godina kasnije ista pjesma u naslovu odličnog dokumentarca Igora Mirkovića “Sretno dijete”, prošloga vikenda napokon prikazana i na HTV-u, ima sasvim drukčiji prizvuk. Na stranu svi politički konteksti toga vremena, ali u vrijeme novoga vala s kraja sedamdesetih i prvih godina osamdesetih doista smo živjeli Stublićevu “utopističku” himnu “Zamisli život u ritmu muzike za ples”.
Samo što toga, kao što to obično ispada u životu, tada nismo bili svjesni. Odrastati uz koncerte i ploče Azre, Haustora, Filma i njihovih beogradskih saveznika Idola, Električnog orgazma, Šarlo akrobate i svih drugih nositelja tadašnje glazbene scene bilo je nešto što se činilo potpuno normalnim, nešto što se kao podrazumijeva, da bismo tek u trenutku kada je počelo nestajati shvatili svu veličinu onoga što smo imali. Kako su iznenada došli, tako su ti urbani heroji i otišli u drugi plan, glazbeni i društveni, a glavne su face postale neki sasvim drukčiji ljudi, s posve drukčijim mentalnim sklopovima i ambicijama za koje nitko od tada viđenijih ljudi u gradovima ne može pouzdano reći odakle su izronili.
Zar je i kako je moguće da se ama baš ništa od naslijeđa nekadašnje urbane scene, stavova i ideja njezinih lidera, danas raseljenih po cijelom svijetu, ne osjeća u današnjem životu? Može li takva snaga jednostavno nestati kao da je nikada nije ni bilo? Kada nam perspektivu oblikuju političari s mozgovima najljućih diktatora ili kriminalaca, život u ritmu muzike za ples doista se može samo – zamisliti.
Tko zna, možda naše junake jednoga dana i zamrzimo zbog toga što su nam usadili kriterije s kojima danas malo toga može biti poravnato i stvorili nam mentalni azil iz kojega više nema povratka. I zato što ćemo do kraja života osjetiti kako gnjavimo klince svaki put kada im pokušavamo objasniti značaj tamo nekog novoga vala za koji i danas mislimo da je bio središte svemira. Za živote nekoliko generacija, doista je i bio!
