Davorin Diklić, ravnatelj bjelovarske Opće bolnice, koju potresaju afere zbog poremećenih međuljudskih odnosa, tvrdi da je svemu kriv jal njegovih kolega. Da jalnuši nisu baš sve izmislili priznaje i sam dr. Diklić, koji je potvrdio da mu je jednom igla ostala u pacijentu. “Dogodi se, nije namjerno”, kaže Diklić, koji potvrđuje i da je problematičnog sina “koji se naloče i napravi pizdariju” zaposlio na svom odjelu kirurgije. “Htio sam ga imati na oku da ne radi gluposti”, objašnjava brižni otac.
Ministar vježba strogoću na školskoj djeci
R. Fuchs donio je nova stroga pravila po kojima se za prepisivanje može dobiti ukor ili izbacivanje iz škole. A zašto se netko ne pozabavi neopravdanim izostancima, primjerice, saborskih zastupnika?
Gradonačelnik koji je volio piniju
Ivo Dujmić, gradonačelnik Opatije, osvojio je duplericu Jutarnjeg jer se silno razjario vidjevši kako je nepoznati netko posjekao piniju u dvorištu svoje privatne vile. Tad je opatijski borac za zaštitu prava pinija odlučio formirati posebnu komisiju za sječu, jer je ‘stanje izmaklo kontroli’, a dodatno ga ljuti što u vili nitko ne stanuje pa nema kome uručiti kaznu. Neka kaznu pošalje poštom, da čitatelji i pinije mogu odahnuti.
Boravak u Remetincu tretiraju kao neplaćeni dopust
Ivan Mravak, bivši predsjednik uprave HEP-a, pod istragom zbog silnih financijskih malverzacija, po pisanju Nacionala progovorio je pred istražiteljima i detaljno opisao kako se nakon spornih poslova “gotovina u kartonskim kutijama odnosila u središnjicu HDZ-a”. Tim priznanjem vjerojatno je opravdao svoj neplaćeni dopust na kojem se nalazi dok je u Remetincu. Nova uprava HEP-a puna je razumijevanja za bivše direktore, pa je tako i Željku Kljakoviću Gašpiću te Petru Čubeliću, još dvojici svojih pritvorenih direktora, upravo odobrila neplaćeni dopust. Valjda se boravak u Remetincu tretira kao slobodna studijska godina.
Ovo je odličan primjer kako po ne znam koji put iznegirati definiciju čovjeka kao misaonog, duhovnog i društvenog bića. Jer da nije tako tada bi kao misaoni ljudii razmišlljali o onome što rade. Kao duhovni razlikovali dobro od lošega, a, a kao društvena bića živjeli u skladu s ispravnim društvenim vrijednostima, a ne vrijednostima stranaka kojima pripadaju.