Betonski postament od tristo kvadrata i čelični spomenik visok 11 metara. Dva su to elementa od kojih će se sastojati budući spomenik žrtvama holokausta. Smješten ispred zagrebačke glavne pošte na Branimirovoj te uz starinsku lokomotivu, odavat će počast šest milijuna Židova stradalih u Drugome svjetskom ratu.
Najbolji od 38 radova
Pripreme za početak radova u gradskoj upravi prilično su se zahuktale. Već dva dana nakon što su vijećnici u Gradskoj skupštini 4. lipnja prihvatili zaključak gradonačelnika Milana Bandića o podizanju spomenika, u gradonačelnikovo sjedište na Trgu Stjepana Radića pozvan je i autor, kipar Dalibor Stošić, čiji je rad, nastao u suradnji s arhitektom Krešimirom Roginom, na javnom natječaju prije dvije godine među 38 pristiglih radova izabran kao najbolji. Raspravljalo se o rokovima jer je novac, osam milijuna kuna, osiguran Programom građenja komunalne infrastrukture na području Grada Zagreba u 2019.
– Razgovaralo se o tome da spomenik postavimo do 27. siječnja kad se obilježava Dan sjećanja na holokaust, no nemoguće je podizanje izvesti do tada. Izgledniji je kraj travnja, početak svibnja – govori autor Dalibor Stošić koji je, čim je dobio na natječaju, počeo dorađivati skice svog rada.
Dok se pripremao za natječaj, dodaje, proučavao je povijesne izvore i knjige, a puno je puta, kako sam kaže, pregledao Lustigovu “Schindlerovu listu”. Upravo je Branko Lustig bio na čelu povjerenstva koje je izabralo ovaj rad i to zato što se, kako su 2017. objasnili, odlikuje jednostavnim ali snažnim konceptom.
Spomenik je, naime, koncipiran kao longitudinalan nepravilan zid koji se sastoji od tristo kufera, a u postolje od betona utisnuto je šest milijuna sitnih Davidovih zvijezda. Spomenik je tako, ističe kipar, metafora otetih života.
– Zid od kufera simbolizira židovske kufere koje su ostavljali na Glavnom kolodvoru kad su ih nacisti ukrcavali na vlakove. Prije deportacije rečeno im je da se spakiraju i sa sobom ponesu samo najnužnije stvari. Mogli su ponijeti samo jedan kufer, a nakon dolaska na kolodvor, rečeno im je da ih ostave te da će ih poslati za njima.
Zarobljenici su im u nadi vjerovali, a kuferi su na kolodvorima uredno slagani i sortirani. Jedan od koraka u procesu oduzimanja humanosti statusa bio je oduzimanje osobnih stvari, dragocjenosti i uspomena. Kuferi su spomen njihovoj oduzetoj ljudskosti – govori D. Stošić. I materijal za izradu kufera odabran je s razlogom. Kipar se odlučio za tzv. cor-ten, poseban čelik koji pravilno hrđa u tisuću nijansi i “stari” tijekom vremena. Kuferi bi trebali, kako ističe kipar, asocirati na Zid plača u Jeruzalemu.
– On je ujedno slika nacističkog sustavnog likvidiranja Židova kao društvenog programa koji se, u početku čvrst i solidan, s vremenom počeo raspadati, poput kufera na vrhu koji prijete urušavanjem – ističe kipar. Donji betonski podest, pak, iscrtava formu monumentalnog groba.
Najfrekventnije mjesto
A baš je ta lokacija, kako je svojedobno rekao gradonačelnik, odabrana jer je na jednom od najfrekventnijih mjesta u gradu, što znači “da će svima biti u očištu i upozoravati da se više nikad takvo nešto ne ponovi”.
– Osim toga, spomenik će biti postavljen u suodnosu s lokomotivom te se na takav način potencira dramatika i tjeskoba deportacije – objasnio je Bandić.
Iako je njegov zaključak o podizanju spomenika podržalo 37 zastupnika, a tri je bilo protiv, negativno je mišljenje dalo i vijeće Gradske četvrti Donji grad s obrazloženjem da je u proces izbora lokacije te osmišljavanja idejnog rješenja trebalo uključiti i postojeće židovske zajednice u Zagrebu te druge relevantne organizacije i udruge. Zašto ih nisu uključili u projekt, gradonačelnika su pitali dr. Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb, i Sanja Zoričić Tabaković, predstavnica židovske nacionalne manjine u glavnom gradu.
– Na tom mjestu trebalo bi očekivati spomenik žrtvama ustaške NDH, u čije je doba ubijeno 80 posto pripadnika židovske zajednice, a ne utopiti ih u šest milijuna svih židovskih žrtava – iznijeli su u pismu gradonačelniku te zaključili da je to neutraliziranje ustaškog zločina te minoriziranje hrvatske antifašističke borbe.
Ma di su ostavljali? To se nije dogodilo? Išli su prvom klasom u Njemačku ili hotel s pet zvjezdica u Jasenovcu.