Zagrepčani jučer trčali s Večernjim listom

devetomjesečna Magda...i žvačući slanac. Evo kako se počinje nezdravo hranjenje. Sol je većim količinama nezdrava, a majka joj daje slanac. Odrsloj osobi je slanac slan, a kamoli devetomjesečnoj bebi. Žalosno kako majka ne misli na zdravlje djeteta, već ga samo šopa da ima mira.

Maraton je pojam kulture. Svaki glavni grad neke zemlje ga mora imati. Zagrebački maraton sam trčao tri puta, još onda kad je start i cilj bio na stadionu. Cijelim putem su nas gledali kao čudo, ismijavali nas kao budale. Nedeljom ujutro Zagreb je prazan. Nikad nije bilo više od 150 ljudi na tih 42 km. I po tome se vidi koliko smo mi sportska nacija. I novinar je u podnaslov stavio kako se penzioneri bune zbog toga što tramvaji nisu vozili. A to je trajalo možda pola sata, samo oko Trga. A što bi Berlinčani rekli gdje se na startu pojavi 30.000 ljudi? Svatko tko je vani trčao maraton, može vam posvjedočiti da je to doživljaj, nitko te ne ismijava, svi izađu na ulice, bez obzira što je nedjelja ujutro, a sve zbog kulture građana koja je sasvim drukčija nego u nas. Kod nas je svatko budala, tko trči bez lopte, ili tko se bavi sportom, a da ne zaradi novce. Ludi roditelj koji dijete tjera na treninge pa ga ispiše iz škole kako bi mu dijete jednog dana velike novce zarađivalo, nije u nas rijetkost.