Pet kilometara! Ma što je to za nju?! Malo se zacrvenjela, dva, tri puta stala i kroz cilj 18. Večernjakova maratona na zagrebačkom Jelačićevu trgu jučer protrčala za 40 minuta.
– Ni najmanje mi nije bilo teško – onako djetinje nevino izgovorila je petogodišnja Ema Samarđija.
U utrci cijela obitelj
– Idem na gimnastiku pa imam i kondicije – kaže samouvjerena Ema. Ima kondicije, ali ima nešto i u genima. Utrku građana trčala je jučer zajedno s majkom Dubravkom, profesoricom tjelesnog u IX. gimnaziji. Trčao je s njima i djed Miljenko Diel. Ne krije. Unuka ga je prešišala dok si rekao keks, iako trči već 35 godina.
– Prestar sam za maraton, pa sam ove godine trčao utrku građana. Trčanje je jedina zabava koja mi je ostala – kaže Emin djed.
Članovi obitelji Samarđija bili su jedni od šest tisuća Zagrepčana koji su u 10 sati sa startnim brojevima na prsima zakrčili Jelačićev trg.
Sramotno, ovo je teror manjine nad većinom, vikali su umirovljenici. Ta oni su od Jelačić placa morali pješačiti, jer zbog trkača nisu vozili tramvaji.
Nisu imali sreće kao devetomjesečna Magda, najmlađa trkačica Večernjakova maratona. Ona je pet kilometara “pretrčala” vozeći se u kolicima i žvačući slanac.
– Ne trčim inače, ali starija kći željela je doći na Večernjakov maraton, pa smo poveli i Magdu. Ja uglavnom s kolicima dnevno propješačim sedam kilometara, tako da mislim kako je to dobra priprema za ovu utrku – rekla je mama Perica.
Kotači Magdinih kolica kroz cilj su prošli za točno 55 minuta. Dovoljno vremena da Magda sažvače svoje pecivo!
Vedran peti put na tronu
Čak 36 minuta manje od Magdina žvakanja trebalo je 16-godišnjoj Moniki Delač da prva od svih ženskih trkačica pretrči pet tisuća metara “građanske” trase.
– Trčala bih ja i maraton da imam koju godinu više. Tko zna, možda za koju godinu protrčim i tih četrdeset i dva kilometra – pohvalila se Monika, koja trenira u Maraton klubu Velika Gorica. Ima samo jednu zamjerku - na startu je među trkačima bilo previše laktarenja.
Prvi od građana-trkača kroz cilj je protrčao 24-godišnji Vedran Lozanov. Ništa neobično! Ta on već petu godinu u Večernjakovoj utrci građana nema pravu konkurenciju i kiti se prvim mjestom.
– Ovo je moja zadnja građanska utrka. Od sljedeće godine trčim polumaraton, jer je krajnje vrijeme da i drugima dam priliku da pobijede. Natrčao sam se ja, vrijeme je za mlađe – poručuje Lozanov, inače trkač Atletskog kluba Dinamo Zrinjevac.
Ipak “stao je na loptu” i poručio - pobjedi u polumaratonu se zasad ne nadam, to je još uvijek prevelik zalogaj za mene.
Zagrepčani jučer trčali s Večernjim listom
Sramotno, ovo je teror manjine nad većinom - vikali su umirovljenici. Ta oni su od Jelačić placa morali pješačiti, jer zbog trkača nisu vozili tramvaji.
Komentara 2
Maraton je pojam kulture. Svaki glavni grad neke zemlje ga mora imati. Zagrebački maraton sam trčao tri puta, još onda kad je start i cilj bio na stadionu. Cijelim putem su nas gledali kao čudo, ismijavali nas kao budale. Nedeljom ujutro Zagreb je prazan. Nikad nije bilo više od 150 ljudi na tih 42 km. I po tome se vidi koliko smo mi sportska nacija. I novinar je u podnaslov stavio kako se penzioneri bune zbog toga što tramvaji nisu vozili. A to je trajalo možda pola sata, samo oko Trga. A što bi Berlinčani rekli gdje se na startu pojavi 30.000 ljudi? Svatko tko je vani trčao maraton, može vam posvjedočiti da je to doživljaj, nitko te ne ismijava, svi izađu na ulice, bez obzira što je nedjelja ujutro, a sve zbog kulture građana koja je sasvim drukčija nego u nas. Kod nas je svatko budala, tko trči bez lopte, ili tko se bavi sportom, a da ne zaradi novce. Ludi roditelj koji dijete tjera na treninge pa ga ispiše iz škole kako bi mu dijete jednog dana velike novce zarađivalo, nije u nas rijetkost.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
devetomjesečna Magda...i žvačući slanac. Evo kako se počinje nezdravo hranjenje. Sol je većim količinama nezdrava, a majka joj daje slanac. Odrsloj osobi je slanac slan, a kamoli devetomjesečnoj bebi. Žalosno kako majka ne misli na zdravlje djeteta, već ga samo šopa da ima mira.