Za čarobnim zvukom uličnog svirača, središtem grada, u subotnju predvečer, hodala je horda Zagrepčana.
Na meniju tanjur leće
Od “Vinodola” do “Blata” odnosno današnjeg “Tip-Topa” hodočastili su takozvanom Jadranskom magistralom, oživljavajući tako na nekoliko sati nomadsku dušu pjesnika Tina Ujevića koji je za vratima zagrebačkih gostionica stvorio bogat književni opus.
– Tin nije imao ni doma ni domovine, ali je imao sve gradove koje je pohodio, sve ulice kojima je prolazio, sve gostionice koje je posjećivao i stvarao – prisjetio se na početku 8. festivala “Zagreb, grad poezije”, glumac Goran Matović. Recitiranjem njegove poezije, svirkom i anegdotama vezanim uz pjesnikov život, festival su posvetili Tinu Ujeviću. Teslina i Masarykova ulica, gdje su se nalazili lokali koje je on nekad posjećivao, nakratko su preimenovane u Ulicu Tina Ujevića.
– Jednom prilikom ispred ove gostionice agent provokator obratio se Ujeviću uz riječi: “Vi ste hinduist”, a Tin mu je odgovorio: “Nisam hinduist, ali vi ste sigurno budalist” – ispričao je Matović publici ispred nekadašnjeg “Visa”. Zaustavili su se i ispred “Pule”, “Korčule” i “Dingača”, svih lokala u koje je pjesnik zalazio, a ispred kojih su poznati umjetnici odigrali kratke prizore iz Tinova života. U čast Ujevićeve pjesme “Molitva za koru kruha i zdjelu leće”, u gostionici “Blato” pojeli su tanjur tog jela. Na “Sjećanje na Tina” došao je i Rade Šerbedžija, a naš poznati redatelj Bogdan Žižić prisjetio se kratkih druženja s pjesnikom.
– Prije točno 65 godina došao sam u Zagreb na studij. Nisam puno bio uz Tina, ali najviše ga se sjećam iz “Blata” i “Dingača”. Ljudi su se prirodno okupljali oko njega. Sjećam se fotografije koju možete vidjeti na zidu, snimljene kraj Zdenca života. Tin se uz te mršave figure na slici, ali i u stvarnosti isticao svojim snažnim fizičkim, ali i intelektualnim korpusom – prisjetio se Žižić.
Poznavao je 12 jezika
Pjesnik i esejist Tonko Maroević otkrio je pak da je Ujević znao 12 jezika, a prije nego što je postao pjesnik prijavio se u Legiju stranaca i dopisivao s Mussolinijem. Zagrepčani su imali prilike čuti i uglazbljenu verziju posljednje Ujevićeve pjesme “Tramvaji do Selske ceste”, u izvedbi Nikše Marinovića, a glazbenica Sara Renar izvela je “Notturno”.
Hoće li pohodit i zatvor u Petrinjskoj,Tin je bio zaposlenik u redarstvenoj službi NDH