Strah. Paralizirajući strah za goli život i živote najmilijih ono je po čemu će Zagrepčani još dugo pamtiti godinu koja nam je pokazala koliko smo krhki pred silama majke prirode, ali i koliko smo snažni kada djelujemo zajednički. Stoga ćemo se ove kobne 2020. sjećati i po solidarnosti. Ponovno smo, kada je to bilo najpotrebnije, zaboravili na podjele te nesebično priskočili u pomoć jedni drugima.
Utihnuo i Grički top
A počela je obećavajuće. U prvim danima siječnja u promet je pušten remetinečki rotor na kojem čitave godine nije zabilježena ni jedna prometna nesreća. Godina kojoj brojimo posljednje sate protekla je i u znaku sve većeg nezadovoljstva Zagrepčana gradskom upravom pa u njenim prvim danima počinju i prosvjedi protiv Milana Bandića. Krajem veljače Zagreb bilježi nultog pacijenta zaraženog koronavirusom. Bolest se nezaustavljivo širi što kulminira uvođenjem lockdowna u ožujku. Do prosinca, Zagreb će imati više od 40.400 slučajeva, a živote će izgubiti oko 1100 naših sugrađana. Samo dva dana nakon zaključavanja, u nedjelju 22. ožujka potres jačine 5,5 Richtera probudio je Zagrepčane i otjerao ih na hladne ulice. Grički top prvi put otkako pamte nije puknuo, a prizori iz grada bili su zastrašujući. Najveću jezu izazivao je pogled na oštećeni južni toranj zagrebačke prvostolnice. Ubrzo je uklonjen i sjeverni u složenoj, ali uspješnoj akciji u kojoj je sudjelovala i vojska.
Tisuće su ostale bez krova nad glavom, 27 je ozlijeđeno, no gore nego potres odjeknula je vijest o poginuloj djevojčici. Na reakciju građana nije se dugo čekalo. Već idućeg dana na gradskim krovovima volonteri su raščišćavali dimnjake koji su se prijeteći nadvili nad pločnicima, a susjedi su ih s balkona bodrili spontanim koncertima. Dolaskom proljeća stvari su se, barem nakratko, vratile u normalu. Grad je prodisao, a oni mlađi pred HNK slavili su život, mladost i zajedništvo. Do kraja lipnja u gradu nije funkcionirao još samo vozni red ZET-a koji je Zagrepčanima zadavao glavobolje sve do srpnja, mjeseca u kojem su na izborima pokazali što misle o gradonačelnikovoj reakciji na potres pa je u metropoli njegova stranka osvojila je tek 1,01% glasova. Trijumfirala je zato gradska oporba ujedinjena u platformu Možemo.
Mise u Komediji
Kraj srpnja gradu je donio nove nevolje. Intenzivna kiša kakva se, kažu, događa jednom u 400 godina u noći 25. srpnja poplavila je grad. Bujica je ispod podvožnjaka u Miramarskoj zarobila Josipa Šimića. U pomoć mu je priskočila sugrađanka Mirna Mrčela i spasila mu život. Iste noći hrabri Trnjani su provalili u ustavu potoka Kuniščaka, podigli branu pa su slivne vode otekle u Savu.
Stradalo je više od 2500 objekata. Jesen je u gradu počela u znaku Zakona o obnovi Zagreba koji stupa na snagu. Šteta je procijenjena na 86 milijardi kuna. Hladniji dani potakli su novo razbuktavanje pandemije koronavirusa pa je početkom studenog otvoren COVID centar u Areni. Mise iz oštećene crkve svetog Franje preseljene su pak u kazalište Komedija što je stvorilo interesantan suživot vjere i teatra. Razbuktala se i afera oko troškova žičare, a smijenjen je i šef Gradskih groblja Patrik Šegota. Zahuktala se i kampanja za lokalne izbore pa je kandidature najavilo nekoliko gradonačelnikovih izazivača. On je pak svoju kampanju započeo dolaskom na premijeru filma Kumek Darija Juričana.
Krajem studenog opet su zatvoreni kafići, a Advent se sveo na koncerte, online izložbe i okićeni grad. Svoje zube 2020. pokazala je i prekjučer kada nas je zatresao novi, još gori potres. Zagrepčani ponovno nisu gubili vrijeme, već su pohrlili u pomoć susjedima u Petrinji. Čini se da 2020. nećemo tako skoro zaboraviti. I ne bismo trebali jer nas je puno toga naučila.
Pa ovo nam je i zabilježeno a zabilješke ne lažu jer se moraju ostvariti pošto su tako zacrtali oni koji imaju u tome prste.Tako i katastrofe koje se dešavaju nisu od same prirode već od strane samog čovjeka..Dok jedni drugima izazivaju katastrofu u strah drugima se krv u žilama ledi od straha.To se zove manipulacija ljudima kroz strah i nemoč.