Bilo je jezivo i zastrašujuće. Scene požara nebodera u Londonu nisu nikoga ostavile ravnodušnim, a još se uvijek postavlja pitanje kako se nešto tako moglo dogoditi. Na samu pomisao vatrene buktinje u kojoj su stotine ljudi bile zarobljene ledi se krv u žilama, posebice onima koji i sami žive u neboderima. Iako Zagreb nije poznat po velikim zgradama, i kod nas mnogo ljudi živi u njima pa se postavlja pitanje kako bi se naša metropola suočila s vatrenom stihijom u takvom slučaju.
– Zapravo ne razmišljaš o tome dok se negdje ne dogodi pa ti onda nije svejedno i postaneš svjestan opasnosti – rekao je Filip Mesić, stanar na devetom katu u jednom od četiri nebodera na Prisavlju. Jedan je sa 73 metra i 25 katova najviši stambeni neboder u Hrvatskoj. Svi su sagrađeni 70-ih i zapravo je nemoguće ne primijetiti sličnost s londonskim neboderom koji je sagrađen 1974. godine, a ima 24 kata.
Imamo 1500 požara godišnje
– Imali smo i mi incidenata, sjećam da se prije nekoliko godina u jednom neboderu zapalilo prizemlje, ali vatrogasci su brzo reagirali. Prije desetak godina se i nekakva manja letjelica, poput letećeg zmaja, zabila u zgradu, što je bilo jako opasno – prisjetio se 39-godišnji grafički dizajner koji ipak misli da je život u neboderu kvalitetan i siguran, a s njime se slaže i Josip Furjan iz iste zgrade.
– Ipak se nadam da je u Londonu bila neka greška u pitanju i da ne može svaki baš tako planuti – zaključio je 32-godišnji informatičar te se prisjetio da je nedavno u blizini gorio Studentski dom Cvjetno naselje i već su onda stanari bili uplašeni zbog puno dima. No da su katastrofe poput londonske ipak nešto što se ne viđa svaki dan, potvrđuje Siniša Jembrih, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe (JVP) Zagreb.
– To u Londonu bilo je nevjerojatno. Očito se poklopilo nekoliko faktora poput loše izvedbe, izolacije i plastičnih obloga te je došlo do ekstremnog širenja. Inače je osnovno pravilo gašenja požara u neboderima pasivna zaštita, odnosno vatrogasci se trude zadržati požar u jednom prostoru, u jednom stanu ili na katu, dok se stanari ne evakuiraju – rekao je Jembrih i potvrdio da su zagrebački vatrogasci spremni za izazove poput požara u neboderima.
– Zagreb je velik grad s više od 1500 požara godišnje, naravno da je dio njih u visokim zgradama – poručio je Jembrih, no ipak priznao da je u takvim situacijama gašenje puno teže jer se obavlja “iznutra“ i treba spasiti velik broj ljudi.
Što se tiče same evakuacije, ona se do visine od 42 metra obavlja posebnim vozilima s ljestvama, a ljude koji su zarobljeni više treba spašavati iznutra.
– Veću visinu ni ne možemo imati. London, primjerice, ima ljestve od 32 metra, a općenito najviše koje postoje su od 70 metara, no to je ogromno vozilo – kaže zapovjednik te dodaje da su najveći problem u zgradama neodržavane hidrantske mreže na koje bi se vatrogasci trebali spojiti, ali to je često onemogućeno pa moraju vući cijevi i gubiti vrijeme.
Zagreb bolji od Splita
Ipak, Dražen Pomper, šef tvrtke Monel, koja se bavi upravljanjem zgradama kaže da je u zadnjih nekoliko godina jasno zakonom regulirano da je održavanje hidrantske mreže i opreme za zaštitu od požara prioritet u održavanju i za to se uvijek mora naći novaca iz pričuve i o tome uopće nema rasprave sa stanarima.
– Bilo je više sudskih procesa protiv zgrada koje se toga nisu držale, posebno u Splitu i sada je situacija bolja – rekao je Pomper.
Zar mi imamo nebodere ?!?!