Dječji koraci čuju se u vrtiću. Puno koraka, brzih. Sitnih. Vrtić na jugu metropole se, uostalom, i zove – Dječji koraci. Čuje se i vesela vriska, jurnjava je na suncu, upravo traje potraga za – uskrsnim jajima. Mališani s košaricama u rukama su u akciji. To je sad ozbiljna stvar. Gdje su?
– Evo jednog! Imam ga – ponosno stiže David (5).
– Ja sam pronašla četiri! – veli Viktoria (5). Tete Dorotea Vujica i Dolores Taritaš, kako od milja zovu odgojiteljice, sakrile su ih, ali klinci ih nalaze bez “pol frke”. Pet je jaja ispod pješčanika, deset ih je iza kućice, još toliko među igračkama. Ima ih i u dječjoj kuhinjici... Dali su si truda, zaviruju. I pronalaze blago.
– Zeko nosi jaja u košari djeci. I zeko voli djecu koja se lijepo ponašaju pa im donese darove – kaže David. Jaja koja pronalaze su čokoladna. Ali, nitko ih ne jede.
Aleksu je prvi dan u vrtiću
– Smijemo ih nositi doma?
– Naravno – kaže teta Dorotea.
Ponosni su. Zadovoljni. Uspjeli su! Pronašli su ih za nekoliko minuta. Košarice su im pune.
A tko je donio ta jaja? Otkud ona tu? – pitamo klince.
– Zeko ih je donio. I uskrsni zeko je od čokolade. On mora stalno bježati jer ga djeca žele pojesti – kaže ozbiljnim glasom Emma (4), a Martin (7) dodaje:
– Da, zeko ima jako dugačke uši, da čuje iz daljine djecu koja ga žele loviti!
Ekipa mališana je iz Klare, Sloboštine, Maksimira, Dubrave, Ravnica, Sigeta... Najmlađi je jutros stigao prvi put u vrtić na jugu grada. Ovo mu je prvi dan. Ime mu je Aleksandar. U ruci stišće – bijelog plišanog zeca. Velike su mu oči, u čudu je, tek mu je godina dana, za njega je ovo sve novo. Druga djeca, nove osobe...
Okreće se prema majci, koja sjedi sa strane. Ona ga ohrabruje. Gleda to sa strane njegova vršnjakinja Ana, ona ima dudu i plišanog jednoroga, i misli si:
– Evo, ovo je novi...
I ona je jednogodišnjakinja, ali je u vrtiću već 15 dana. Starosjedilac.
Priča o obitelji Zečić
Začuje se glazba, vrtićem odjekuje “Bila mama Kukunka, bio tata Taranta”. Aleks počinje plesati. Lijepo mu je tu, sve je plavo, zeleno, bijelo, narančasto. Veselo. Društvo starijih, trogodišnjaka, priča o Uskrsu.
– Uskrs je dan kada dolazi veliki i mali zec. Zapravo sedam zečeva – kaže Borna (3).
– Zeko će mi donijeti poklone i onda ide natrag u šumu – objašnjava im Filip (3).
Lucija sa strane oponaša sviranje harmonike i pjeva “Letovanić”.
Genijalno im je ovdje, zabava za zabavom. Igra na najjače. Sve dok ne otkuca sat. Ali, i tad su izvan sebe od sreće. Po mališane dolaze – roditelji. Prošlo je 16 sati.
– Jeeeeee! – viče Leon i trči tati u naručje. Idu doma. Bojit će jaja.
– Pisanica? To ti je kad jaje bojiš kistom i bojama. I onda staviš u košaru – objašnjava Vedran (4).
– Za Uskrs bojimo jaja i onda ih tuckamo da vidimo čije će prije puknuti. A možemo ih negdje i zalijepiti da ih svaki dan gledamo – kaže Antea (7).
Mama Mirjam (30) došla je po Aleksandra. Idu kući u Lanište.
– Ja bih htio Super Zingsa za Uskrs. A jaja ćemo farbati doma, pa ih nositi baki Milki. Njezina su najljepša! – veli mališan.
Teta Dora Šagud (25) kaže mališanima na odlasku:
– Recite ‘poklopac’.
– Klopotac, klopotac, klopotac – viču unisono klinci.
Tjedan uoči Uskrsa vježbali su pjesme “Visibaba mala”, “Uskršnji zeko” i – “Zeko, Zeko”. Ali, poklopac, to nam je mnogima bio problem kao klincima. Ništa se nije promijenilo.
– Pričali smo im jutros i priču o obitelji Zečić. Ne, nije riječ od obitelji Dražena Zečića, ovo je ipak druga obitelj. Isto Zečić – šali se Dora pa kaže:
– Uživam raditi s klincima. Tu u vrtiću, u svijetu mašte, kreativnosti, dobrote, zabave i pozitive.
Na odlasku, i dalje tema, pokloni koje će donijeti uskrsni zec.
– Ja bih kamion. Veliki. I to kamion koji vozi drva – kaže Borna.
– A ja bih traktor – kontrira njegov frend.
Dora, djevojka s harmonikom, sluša to i kaže:
– E, pa i ja bih traktor! Valjda će me zeko čuti...
