Da ne pratim punicu, ništa ne bih ni primijetio – ispod glasa, dok je pored njega stajala majka njegove žene s tri ogromna kofera – objašnjavao nam je Bruno Čabraja na autobusnom kolodvoru, čekajući da se rodbina “konačno ukrca” u bus. Po kartu su stigli sat i pol prije polaska prijevoza za Slavoniju jer znaju da su ljeti gužve, ali da će na kraju morati trčati na autobus, ipak nisu očekivali.
U toalet bez torbi
– Na kolodvoru je more ljudi, a oni nisu otvorili sve blagajne. Ne radi ni ona na kojoj se preuzimaju karte koje se kupe preko interneta, pa i ti ljudi stoje u “običnim” redovima, iako su online kupnjom željeli upravo to izbjeći.
Što se tiče informacija, ekrani na kojima se prikazuju vozni redovi u kvaru su, a pultovi iznad kojih lijepo piše “info” prazni su – svoje frustracije objasnio je Bruno Čabraja, a isti su problemi naljutili i Španjolce Calderona i Dores, a i druge turiste koji su se na nedostatke kolodvora već požalili na Facebooku. Na proputovanju Europom Calderon i Dores u Zagrebu su se zadržali dva dana, a s kolodvora putovali su na Pag. Kad i kako, nisu imali pojma.
– Ne razumijemo hrvatski, pa internetsku stranicu na kojoj su vozni redovi jednostavno ne možemo pročitati, a ovdje nemamo koga pitati – objašnjavali su nam čekajući u redu za kupovinu karti. Na blagajni pitat će odmah i kad kreće autobus, a do polaska pričekat će u jednom od kafića. Tako su i napravili, pa se opet iznenadili.
– Nismo znali da kafići nemaju toalet. A malo smo se začudili i što smo njegovo korištenje morali posebno platiti. I što s torbama nismo smjeli unutra. Što ako netko putuje sam i nema mu tko ispred WC-a pričuvati kofere? Što da radi? – pitali su se Španjolci, koji su pored ureda policije, Holdingove prometne službe i toaleta primijetili “sexy shop”. Dobro je to imati, ustvrdili su, ali možda bi se moglo dodati i još neko mjesto za sjedenje i, recimo, punjenje telefona.
– Ma to ima – smijući se, u razgovor se ubacio mladi Zagrepčanin, koji je, dok je čekao svoj bus za obalu, mobitel punio na produžnom kablu koji je, između blagajni i kioska virio iz zida. Sam je pritisnuo prekidač da u kabel dođe struja, sa smiješkom je pojasnio, pa će sad bezbrižno surfati na mreži do Šibenika. Razmišljao je o tome, kaže, i da sa sobom povede Mirka, goluba koji je pored njega sjedio otprilike pola sata, ne pomaknuvši se ni centimetar.
Najveći i najmoderniji
– Jako su prijateljski raspoloženi – ustvrdili su i Ottavio, Pasquale i Emilio, Talijani koji su sjedili na podu kolodvora jer na plavim plastičnim stolcima čekaonice za njih nije bilo mjesta. Možda bi i bilo, rekli su, da neke od njih jednostavno ne nedostaju, pa na njih ne može sjesti nitko. A čudili su se i Talijani velikim praznim staklenim vitrinama usred čekaonice, ispitujući nas je li riječ o “nekoj instalaciji”.
– Aha, izlažu prašinu – dobacila je u prolazu starija gospođa, pa dodala kako bi “bilo lijepo” da se, osim vitrina, popune i svi lokali na kolodvoru, a ne da u izlozima nekih od njih stoje samo papiri i smeće.
Unatoč tome, pročita li se opis kolodvora na službenim mu internetskim stranicama, doznati se može da je riječ o “najvećem i najmodernijem kolodvoru u ovom dijelu Europe”. Ove godine, kaže Ivana Šestić Trohar iz Holdinga, na zgradi se obnavljalo pročelje, u rujnu će se sanirati krov, a u izradi je i projektna dokumentacija za rekonstrukciju kolodvora.
Pogledajte riječki autobusni kolodvor i ostale kolodvore po Hrvatskoj. ZG kolodvor je za sve svemirski brod.