Pariz ima Elizejske poljane, New Orleans Bourbon Street, Barcelona La Ramblu, Sarajevo Baščaršiju, Beograd Skadarliju... I Zagreb ima Tkalču, žilu kucavicu svog kavanskog života, no malo što je danas u njoj autentično. Kafići i dućani poredani jedan pored drugog su konfekcijski, a jedino što iskače iz tmurne ponude i predstavlja metropolu jest nekoliko ateljea i kip Marije Jurić Zagorke.
“Pobijedili su pivo i kebab”
Zagrebu je stoga hitno potrebna jedna takva ulica identiteta, smatra zagrebački umjetnik i obrtnik Lazer Rok Lumezi. U njoj bi na jednom mjestu bilo dostupno sve ono što čini duh naše metropole, a to su prvenstveno umjetnici te obrtnici i njihove rukotvorine po kojima je brežuljak Grič, preteča modernog Zagreba, poznat od davnina. Zbog toga je pokrenuo inicijativu da grad zbilja dobije jednu takvu ulicu.
– Već sam dva puta pisao Gradu o tome, no ovoga puta su mi odgovorili pa mi se čini da su skloni novim mogućnostima razvoja grada. Kažu da traže pravno rješenje – govori nam Lumezi dok poput kakva alkemičara sjedi u svojem ateljeu okružen rukotvorinama od plemenitih metala i dragog kamenja kojima već gotovo pet desetljeća osvaja Zagrepčane.
– Unazad dva desetljeća kupci su se prebacili u trgovačke centre na rubu grada, a zanat je u samom njegovom središtu zamro. Zbog toga je nastalo puno praznih gradskih prostora u kojima bi mogla cvasti umjetnost što je trend u čitavoj Europskoj uniji – iznosi svoju viziju zagrebački obrtnik koji je na ideju došao putujući po svijetu.
– Umjetnici i obrtnici su duh naroda. Nekada je Zagreb bio centar primijenjene umjetnosti. Bum se dogodio sedamdesetih, iz cijele tadašnje Jugoslavije dolazili su ovamo kako bi studirali umjetnost. Vladala je velika energija, ateljei i galerije bili su posvuda. Ta energija na zagrebačkim ulicama tinja još uvijek – uz osmijeh se prisjeća Lumezi dodajući da je Tkalčićeva tada bila “načičkana” ateljeima, a danas su ostali tek rijetki.
– Pobijedili su pivo i kebab – kaže ovaj zlatar, kojeg u njegovim nastojanjima podržava i Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH). Smatra da Zagreb ima još sličnih ulica u kojima bi se njegova ideja mogla realizirati.
– Možda na Opatovini, na Gornjem gradu, u staroj Vlaškoj, Ilici... Na gradskoj upravi je da odluči – kaže i dodaje da bi se umjetnicima i obrtnicima trebalo omogućiti da dobiju gradske prostore po povlaštenim uvjetima, kao što to, primjerice, imaju knjižare i antikvarijati koji plaćaju simboličnu najamninu za očuvanje kulture čitanja.
Grad: Mi već dajemo prostore
Je li Lumezijeva inicijativa provediva, upitali smo i Grad Zagreb, no pročelnica Ureda za kulturu Milana Vuković Runjić šturo je kazala da gradska uprava već dodjeljuje prostore umjetnicima za potrebe ateljea, na temelju obrazloženog prijedloga koji se podnosi njezinu uredu.
– No samo dio poslovnih prostora u gradskoj imovini može biti predmet dodjele jer se prostori koji služe za zadovoljavanje potreba građana za opskrbom i uslužnim obrtničkim djelatnostima te ulični lokali na atraktivnim lokacijama, u pravilu ne daju na korištenje, što je propisano i samim Zaključkom o dodjeli prostora na korištenje – istaknula je. Jesu li razmatrali lokacije u kojima bi bila ulica umjetnika – nije odgovorila.
Slažem se, ali se financirajte sami. Skupe se umjetnici, lovu na hrpu, kupe nekretnine i otvore što hoće. 90% bi u roku od mjesec dana imalo kafić.