Da se dimnjak tog stravičnog jutra srušio samo metar dalje, ja danas više ne bih imala supruga. I, da, nećemo ovaj Uskrs provesti u vrtu ispred naše kuće u Markuševcu, ali svi smo preživjeli, zidovi se više ne tresu, i to je jedino što je sada važno – govori nam Ivana Hadžić, majka troje djece, koja će blagdan dočekati u zagrebačkom Studentskom domu Cvjetno naselje, kamo su smješteni ljudi koji su u potresu koji je prije gotovo tri tjedna pogodio Zagreb i okolicu ostali bez krova nad glavom. No uskrsnu će nedjelju obitelj Hadžić, koju čine i trogodišnji Filip, jedanaestogodišnja Helena i šesnaestogodišnja Marta, kao i mnoge druge u domu, ipak provesti u blagdanskome ozračju, prije svega zahvaljujući inicijativi zaštitarke Josipe koja se brine za paviljon broj jedan.
Za blagdansko ozračje
– Da svatko od nas da tri, četiri ili pet kuna, možemo kupiti puno jajca i farbe pa da bojimo pisanice jer nam ni korona ni potres ne mogu oduzeti čar Uskrsa – napisala je zaštitarka poruku na Cvjetnicu i zalijepila je na svaki od pet katova paviljona. U manje od tjedan dana prikupljeno je i više nego dovoljno novca pa će mališani oslikavati čak 200 jaja, a stariji će skuhati pet šunki koje Josipa naziva “kapitalkama”, budući da svaka teži četiri kilograma. Posebno su zahvalni i Crvenom križu koji je pribavio manje lonce, a i ekipi iz kuhinje koja će im posuditi one veće.
– Tu smo gdje jesmo, ali potrudit ćemo se kako bismo postigli taj osjećaj radosti “kao da smo doma”. Neće to biti veliko slavlje, ali ne može se nakon svega i Uskrs oduzeti ovim ljudima – poručuje humana zaštitarka, a Ivana Pazman Letica, stanarka koja je pomogla u skupljanju priloga, napominje da su u Cvjetnom postali “kao jedna velika obitelj”.
– Iako svatko zapravo ima svojih problema – domeće Ivana Pazman Letica, koja zbog šoka koji je prouzročio potres ima problema sa spavanjem. Mnogi su ljudi koji su izgubili kuće pali u depresiju, govori nam, a trauma se još dugo neće izbrisati. Ona sama prije tjedan dana dobila je otkaz, a rečeno joj je, kaže, da se u svoj dom u centru Zagreba neće moći vratiti, budući da je jako oštećen.
– Kćer je sa mnom u sobi i još je znaju uhvatiti napadi panike, a dvanaestogodišnji sin, srećom, nije proživio kalvariju potresa jer je bio kod oca u Samoboru – kazuje Ivana Pazman Letica, koja također vjeruje da će se na uskrsnu nedjelju u domu u Cvjetnom osjetiti svojevrsna bliskost.
Dogodine će biti bolje
Priželjkuje to i Gabrijela Drndelić, koja je u privremenom utočištu bez obitelji pa sobu, objašnjava, dijeli s potpuno nepoznatom osobom. S dvoje je djece živjela u stanu također u centru Zagreba, no sin je sada kod djevojke u Varaždinu, a kćer je ugostio prijatelj, budući da ima psa, čije držanje u domu nije dopušteno.
– Nažalost, za ovaj Uskrs moja Anita radi, ali sljedeće će godine valjda biti bolje – napominje Gabrijela Drndelić. I ona, kao, uostalom, i svi članovi zajednice koju je stvorila nužda, željno iščekuje konkretne informacije o obnovi i svojoj sudbini. Božica Vukanović, koju smo zatekli na klupici pokraj ulaza u dom, objašnjava da ih “neizvjesnost ubija”.
– Pozivam i gradonačelnika Milana Bandića da nas posjeti za Uskrs s vijestima o našim kućama. Jer sve što želimo jest povratak normalnome životu – poručuje Božica Vukanović.
