Brojni su se stanari, grofovi, banovi i plemići izmjenjivali u dvorcu Erdödy u središtu Jastrebarskog, a do početka devedesetih, kada je preseljen, ondje je bio smješten i gradski muzej. Zaštićeno kulturno dobro otada je u derutnome stanju, a iako je također devedesetih bilo pokušaja sanacije pojedinih dijelova objekta, pri čemu su problemi nastajali zbog manjka novca koji je tada dolazio isključivo iz gradske blagajne, zdanje podignuto u 15. stoljeću uz koje se veže i bogata povijest sada je napokon dočekalo cjelovitu obnovu.
Park poharao Teodor
Četverokutni dvorac na uglovima pojačan dvjema zaobljenim kulama prvotno je imao funkciju "wasserburga" okruženog opkopima s vodom. Takvu je utvrdu, odnosno kaštel, između 1483. i 1489., u vrijeme osmanskih osvajanja, sagradio ban Matija Gereb te ondje smjestio upravu lipovačkog vlastelinstva. Početkom 16. stoljeća, kada je lipovački stari grad potpuno napušten, njegovi posjedi počeli su se nazivati Jastrebarsko vlastelinstvo, a 1519. je godine Beatrice Frankopan, udovica Ivaniša Korvina, imanja svojeg pokojnog supruga dodijelila mađarskim plemićima. Oni su ih pak za posjede u Mađarskoj zamijenili s kardinalom Tomom Bakačem Erdödyjem i tako je obitelj ušla u jaskansko vlastelinstvo koje je držala sve do ukidanja feudalnih odnosa 1848. Dokumenti iz 1549. svjedoče da su stanovnici trgovišta prvom vlasniku dvorca Petru Erdödyju pomagali pri gradnji staje i štaglja, a ploča koju je njegov sin Toma, pobjednik bitke kod Siska 1593., dao ugraditi godinu prije i danas stoji na ulazu u zdanje.
Posljednji stanar dvorca iz te loze bio je grof Stjepan IV. Erdödy, saborski zastupnik, prirodoslovac i veliki ljubitelj lova. Njega je pak car Franjo Josip imenovao svojim tajnim savjetnikom i odlikovao ga velekrižem reda svetog Stjepana. Bio je jedan od osnivača Hrvatsko-slavonske hipotekarne banke i njezin predsjednik, a kao strastveni lovac u svom je domu otvorio i Prirodoslovni muzej. Umro je 1922., pokopan je na mjesnom groblju u Jastrebarskom, a četiri godine poslije njegovo imanje s dvorcem i lovištem kupio je industrijalac Aleksandar Ehrmann. No nakon deset godina on je bankrotirao i većinu ostavštine Erdödyja rasprodao na dražbi, a zalaganjem tadašnjeg općinskog poglavarstva spriječeno je rušenje dvorca.
Nakon aristokrata u dvorcu su u godinama koje su uslijedile stanovali i siromašni radnici koji u početku nisu morali plaćati najamninu. Tako se u nekadašnji dom Erdödyjevih 1952., kada je imala dvije godine, s obitelji iz Like doselila Kata Ribarić.
– Dobili smo od Općine stan u prednjoj kuli dvorca, a osim mene i moje tri sestre, ondje je tada živjelo još 42 djece. Djetinjstvo u dvorcu bilo je neprocjenjivo, sjećam se da smo se u perivoju igrali lovica i skrivača. Naprosto smo uživali na tom ogromnom igralištu – s nostalgijom govori Kata Ribarić. Živjeli su u zdanju 13 godina, dodaje, a zbog prenamjene dvorca morali su se iseliti 1965., kada im je Općina u blizini darovala zemljište za gradnju kuće.
Četiri godine poslije u prostorijama dvorca tadašnji je općinski predsjednik Milan Kolarić osnovao Radio Jastrebarsko. Jedan od spikera na radiju bio je danas 73-godišnji Damir Severinac, rođeni Jaskanac, koji se iz dječjih dana također sjeća sanjkanja u perivoju zdanja, ali i toga kako je u tinejdžersko doba ondje s djevojkama ležeći na travi promatrao zvijezde.
– Bilo je trenutaka kad smo znali ostati bez struje i kako nismo imali agregat, mogli smo jedino posložiti stolce kao golove u atriju i krpenjačom igrati nogomet – govori Severinac.
Zdenko Vuković Cena novinar je današnjeg Radija Jaska, a uspomene na brojne namjene i stanare dvorca sačuvao je u mnogim člancima i knjigama. Njegov je djed bio strogi čuvar perivoja, a iz djetinjstva se sjeća da je u dvorcu 1965. bio i poznati mađarski restoran K Lajošu, koji je zatvoren početkom sedamdesetih. Dvorac je, kaže, bio i dom brojnim udrugama te Akademskom klubu Jastrebarskog, a sredinom osamdesetih ondje su se bili smjestili i ekonomski i trgovački odjeli srednje škole.
Zdanje je okruženo prostranim "engleskim" perivojem, a uz obližnji potok Reka još i danas stoje dvije dvorske gospodarske zgrade, žitnica i pomoćni stambeni objekt. Perivoj je uređen na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće te je zaštićen kao spomenik vrtne arhitekture, a u studenome 2013. ciklon Teodor prouzročio mu je veliku štetu. Očevidom je evidentirano 86 izvaljenih i 45 oštećenih stabala, no u sanaciju perivoja te uklanjanje srušenoga i sadnju novoga drveća krenulo se odmah nakon nevremena. U njemu se, uz igralište i jezero, nalaze i drveni mostići, za čiju su gradnju materijal donirale Hrvatske šume. Most koji danas spaja povijesnu jezgru Jaske sa središnjom gradskom prometnicom nazvan je pak po Ljubi Kraljević, ljubavnici grofa Stjepana Erdödyja.
Ljuba Kraljević zapravo je ime junakinje romana "Žrtva" pisca Janka Matka, koji je nastao prema istinitoj ljubavnoj priči između grofa i seljanke. Njezino je pravo ime bilo Barica Zdelar, ali kako je u vrijeme objave romana 1938. bila živa, pravi identitet nije otkriven. Ljuba, odnosno Barica, najveća grofova ljubav, bila je čak 34 godine mlađa od njega. Grof je često po nju slao kočije u Cvetković, gdje je živjela, odnosno katkada je dolazio i osobno. Svjedočanstva kažu kako je jednom prilikom grof po Ljubu poslao kočijaša za kojega je kazala kako je zgodan pa ga Erdödy više nikada nije uposlio tim zadatkom.
Najviše uspomena vezanih za dvorac i povijest obitelji danas čuva Gradski muzej Jastrebarsko, u kojemu se, između ostalog, nalazi i kolekcija fotografija, osobnih predmeta i trofeja Stjepana Erdödyja. Grof je bio i pionir fotografije u Hrvatskoj, a u lovu je bio i po Turskoj i Africi te je u muzeju u svom domu skupio popriličnu zbirku koja je 1911. brojila 259 preparata. Vodio je "Lovački dnevnik" koji je vlastoručno ilustrirao crtežima flore i faune, a perivoj oko dvorca učinio je živom oazom životinjskog i biljnog svijeta, pustivši srne, zečeve i ostale male šumske životinje da se slobodno onuda šeću. Radost na licima posjetitelja dvora i tamošnjih stanovnika bilježio je pak fotoaparatom, a zbirka njegovih djela i danas se može razgledati u muzeju. Dvorska kolekcija opstala je i za vrijeme Erhmannova vlasništva, o čemu svjedoče brojne fotografije hodnika ispunjenih ornitološkim i ostalim trofejima grofa Erdödyja. A među njegovim osobnim predmetima koji se mogu vidjeti u muzeju nalaze se palica od ružina drveta i srebrni sat u obliku psa, ali i raskošan namještaj te originalni dokumenti. Postav je od 1965. do 1990. bio u dvorcu, no morao se iseliti zbog zapuštenosti tog zdanja.
– Posebno smo ponosni na Erdödyjevu fotografsku ostavštinu, zbirku koju je tijekom života napravio s grofom Jankom Draškovićem, a njegov "Lovački dnevnik", koji je u posjedu državnog arhiva, neiscrpan je izvor povijesnih informacija – ističe voditeljica muzeja Jelena Škrabe.
Revitalizirana atrakcija
O obnovi dvorca raspravlja se već 12 godina, a ugovor za gotovo 74 milijuna kuna bespovratnih sredstava potpisan je u srpnju 2020. Od tog je iznosa oko 40,5 milijuna kuna stiglo iz Europskog fonda za regionalni razvoj, a ostatak je osigurao Grad. Natječaj za izvođenje radova raspisan je u ožujku ove godine, a procijenjena vrijednost tada je iznosila 73,14 milijuna kuna bez PDV-a, odnosno oko 92,05 milijuna s uračunatim porezom. Najprihvatljivijom je ocijenjena ponuda zagrebačke tvrtke koja je specijalizirana za sanaciju, restauraciju i konzervaciju spomeničke i kulturne baštine, a iznosila je 135,2 milijuna kuna s PDV-om. Od ove godine Grad je povećao limit kreditnog zaduženja za 43,8 milijuna, no plan je, ističu, da se sredstva ne povlače dok god se bude moglo prijavljivati na natječaje i tako osigurati potreban novac.
Nakon obnove čak će 80 posto površine dvorca biti namijenjeno posjetiteljima pa će se tako u prizemlju nalaziti suvenirnica, info-pult, prostori za udruge i ugostiteljski objekti. Nekoliko će prostorija biti za prezentacije, promocije i degustacije, a u njima će se održavati i tečajevi somelijera te manja edukativna gastronomska zbivanja. Na prvom katu smjestit će se gradska uprava, na trećem vijećnica, a najveći dio, drugi kat i dio potkrovlja, zauzet će povijesno-etnografski muzej. U atriju dvorca uredit će se pak prostor za kulturno-zabavna zbivanja. – Vjerujemo da će to biti odlična turistička atrakcija – kaže jaskanski gradonačelnik Zvonimir Novosel.
Sramotno je to da su vlasti u Jastrebarskom dozvolile takvo propadanje dozvoli. I, ne nema to nikakve veze sa HDZ jer je dvorac prepušten propadanju još u doba Juge. Sramota nad sramotama...a sada će biti još veća sramota što će se nakon obnove u njega smjestiti lokalni uhljebi. Tužno, jadno i žalosno!