“Hodamo omamljeni, bliedi, vrućica nas tresla, živci da će nam popucati, hodasmo po svetom tlu našega zavičaja poniknute glave, noseći u srdcu očajno čuvstvo, da će nam pod nogama zinuti grob, da će se domovi oboriti na nas, da će nas zakopati...” Zapis je to Augusta Šenoe nakon velikog potresa 1880. godine, nakon kojeg je lice promijenio cijeli glavni grad i postao onakvim kakvog ga znamo danas. Ili smo ga barem poznavali prije “zagrebačkog potresa u doba korone”, kako je već prozvan onaj koji je u rano nedjeljno jutro pogodio metropolu i uništio velik dio njezina središta.
Popucali zidovi, stropovi...
Veliki je pisac ujedno i jedna od žrtava ondašnjeg potresa, iako nije stradao pod ruševinama, već je u obilascima posljedica, popisujući štetu kao gradski senator, obolio na pluća i umro u svojoj 43. godini. Sada je, pak, u potresu teško stradala i kuća obitelji Šenoa, koju je podigao njegov najstariji sin Milan, a u njoj se, među ostalim, čuva i Augustova ostavština, pa i zapisi koje je nakon tragedije 1880. objavljivao u Viencu. Popucali su u muzeju obitelji Šenoa svi zidovi, stropovi, dva dimnjaka su pala, treći čeka da se sruši, a i krov je pun rupa.
Ražalostilo je to Jasminu Reis, koja će se predstaviti kao čuvarica baštine Augusta Šenoe i njegove obitelji. Iako krvno nije povezana s piscem, njezina je majka bila supruga Augustova unuka Zdenka, pa zna i mnoge priče koje se u toj obitelji prenose usmeno.
– August je nakon potresa bio očajan, to je stalno naglašavala njegova supruga Slava – kaže Jasmina Reis, dodajući kako je u sobi u kojoj je piščev postav jako napukao vanjski zid. Pomaknuli su njegov namještaj i ostale predmete da ne stradaju. – Stradao je i mural koji je njegov sin, slikar Branko Šenoa narisao na zid kao poklon nećaku Zdenku – govori Jasmina Reis.
Kuću je obišao građevinar, poznanik obitelji, a u ponedjeljak će doći i krovopokrivač koji će odraditi nužno kako ne bi došlo do veće štete. Statičare, koji ovih dana pregledavaju objekte po nalogu Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, još čekaju. U međuvremenu im se javljaju ljudi koji žele donirati sredstva kako bi se ovo zaštićeno kulturno dobro što prije saniralo, a to se može uplatama na broj računa HR3423600001102552586.
– Moguće je i da kuću sagrađenu 1928./29. potpuno srušimo i sagradimo novu. Imamo originalne nacrte arhitekta Ćirila Ivekovića, brata poznatijeg Otona, koji je prijateljevao s oba Augustova sina, Milanom i Brankom – kaže Jasmina Reis.
Renovacija ide dalje
Sasvim suprotan primjer, pak, utvrda je na obroncima Medvednice, podignuta u 13. stoljeću kao obrana od tatarskih napada. Nikada nije osvojena, a izdržala je i nedjeljni potres. Postoje razne teorije o tome tko je sagradio Medvedgrad, no čini se da je napravio vraški dobar posao jer je srednjovjekovno zdanje gotovo bez posljedica preživjelo 5,5 po Richteru.
– Nakon potresa odmah smo otišli gore jer je kružila vijest da je ozbiljno stradao. Međutim, kad smo došli, iznenadili smo se. Još čekamo mišljenje stručnjaka da dobijemo konkretnije i točne podatke o tome koliko krpanja možemo u unutrašnjosti očekivati, ali prema svemu sudeći, bit će to tek kozmetički popravci – govori Marina Popijač, ravnateljica Parka prirode Medvednica.
Uočili su pukotine na nekim zidovima i stropovima u unutarnjim prostorijama, a za dio još trebaju utvrditi jesu li uopće posljedica potresa ili su ranije postojale. Utvrda je, podsjetimo, od kraja 2018. u renovaciji te bi se kompletno obnovljena i s novim sadržajima, poput nekoliko muzejskih postava i srednjovjekovne smočnice, trebala otvoriti krajem godine. Unatoč koronavirusu i potresu, zasad nema riječi o prolongiranju. Radnici su bili na Medvedgradu sve do dana nakon potresa, a tada ih je zaustavio snijeg.
– Završeno je 90 posto – zaključuje Marina Popijač.
VIDEO Potres teško oštetio Đorđićevu ulicu u Zagrebu
"Vraški dobar posao" - ajmo usporediti zgradu u centru koja je imala visok zid od slabe opeke i medvedgradske bedeme čiji su zidovi debeli više od metra. Što mislite, koji zid će bolje podnijeti energiju potresa?