Shvatila sam da previše volim život da bih dane provodila u uredu ispred kompjutora te odlučila napustiti sigurnu zonu i upustiti se u nove početke – govori ekonomistica Maja Durlen, koja je godinama radila u marketinškim i event agencijama, a onda u veljači otvorila svoj obrt. I sada pod brendom “Maya loves” izrađuje drvene leptir-mašne, unikatni suvenir i modni dodatak, i to najčešće od hrastovine koja se više od 30 godina sušila na obiteljskom tavanu.
Najljepši je dio posla, ističe, to što nije vezana za lokaciju pa joj je radno mjesto, kad god to vrijeme dopušta, u prirodi. Ipak, dodaje, početak i nije bio lak, ali odluku da napusti siguran posao i pokrene vlastiti nije požalila. A ona je među čak 2000 ljudi koji su lani otvorili obrt na području Zagreba i Zagrebačke županije. Podaci su to zagrebačke Obrtničke komore, koja trenutačno ima 21.000 članova.
– Olakšavamo im poslovanje raznim projektima, kao što su zajednička nabava i sajmovi, a tu je i internetska stranica ZagrebCrafts na kojoj se promoviraju domaći obrtnici. Uskoro se u Ilici otvara i “materijalizirana” verzija tog projekta, salon u kojem će moći izlagati i prodavati proizvode – ističe njezin predsjednik Mirza Šabić.
Od digitalije do poljoprivrede
Samo na području Zagreba, pak, lani je registrirano 1400 novih obrta, što je porast od 11 posto u odnosu na 2017., ističe Mirka Jozić, pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo.
– Osim što je vjerojatno riječ o polaganom ekonomskom oporavku u cjelini, razlog porasta je i osnivanje paušalnog obrta, što je dobra prilika zbog lakšeg vođenja knjiga, pojednostavljene birokracije... Od velike je pomoći i Plavi ured, gradski poduzetnički centar koji savjetima pomaže obrtnicima u svakoj fazi poslovanja. Tu su i Zagrebački obrtnički sajam te dodjele stipendija za deficitarna zanimanja – objašnjava M. Jozić.
Otvaranje obrta nisu požalili ni prijatelji Igor Kolar i Aleksandar Gavrilović, vlasnici “GameChucka”. Oni kreiraju igrice koje prodaju po cijelom svijetu, a uskoro će u inozemstvo i njihove arkade. Prototip jedne od njih sada je u kafiću Crni mačak, a prvi proizvodni primjerak ide u lokal u Austriji. Najveća zamka na koju nailaze mladi obrtnici, slažu se Igor i Aleksandar, kratkoročno je razmišljanje.
– Često je cilj otvaranja obrta isključivo zarada pa može biti demotivirajuće ako se to izjalovi. Ono što bi svakako trebalo poticati jest gradnja nečije ideje ili projekta. Postoje institucije koje mogu pomoći, a tu su i brojni poticaji i natječaji. Treba se samo raspitati, dobro osmisliti plan i predstaviti ga da bi zaživio – ističe dvojac koji je svoju budućnost našao u digitalnom svijetu. U potpuno drugom smjeru krenuli su mladi supružnici Marina i Željko Buk, koji na OPG-u u Rugvici proizvode bučino ulje, brašno, koštice, ali i kukuruz, soju, pšenicu, ječam, zob....
– Naš je posao težak, ali i prekrasan. Nije lako biti na polju po najvećem suncu ili hladnoći, ali kada naše povrće rodi i kada jedemo nešto što smo vlastitim trudom uzgojili, kada iz dana u dan imamo sve više zadovoljnih kupaca, to je neprocjenjivo – objašnjava Marina Buk. Nije sve uvijek išlo glatko, pogodile su ih suše, poplave, pa i razne bolesti biljaka, ali to ih nije pokolebalo. Pokretanje vlastitog posla rizičan je potez, ističu, ali samo ako nisi siguran u ono što radiš.
Slažu se s njima i Argentinac sa zagrebačkom adresom Carlos Ignacio Bellante i njegova supruga Nataša Stanić Bellante. Carlosa je u Zagreb prije 19 godina dovela ljubav, a kako se cijeli život bavi rukotvorinama, početkom 2018. ovdje je otvorio i obrt. U sklopu njegova brenda “Artefacto” u garaži prenamijenjenoj u radionicu nastaje unikatni nakit s motivima hrvatske baštine, a pomaže mu i supruga.
– Najljepši je dio posla sloboda u kreiranju onoga što želiš baš onako kako si zamislio – kažu.
Upravo zato obiteljski je biznis nastavio Anton Šalamon, koji za život zarađuje izrađujući stalke za nakit. – Još kao mali poslije škole bih dolazio u radionicu. Nakon završetka srednje, stao sam rame uz rame ocu i trudio se što više naučiti – objašnjava 26-godišnjak koji je početkom 2019. preuzeo posao i proširio ga. A stalci koji nastaju u njegovoj radionici u sklopu obiteljske kuće mogu se vidjeti i u mnogim zlatarnicama.
Ne možemo sjediti i čekati...
– Kao i svi obrtnici, uložio sam mnogo da bih došao do ovoga i nije bilo nimalo lako s obzirom na situaciju u državi. No ne možemo samo čekati da se stvari promijene. Mi smo pokretači. Ja sam riskirao i napravio promjenu odlukom da otvorim obrt. I nisam požalio – ističe Anton.
Obiteljsku je tradiciju nastavio i Rudolf Banek, koji je stolariju naslijedio od oca, također Rudolfa. – Pokrenuo ju je moj pradjed Rudolf Banek još 1919. Njega je naslijedio moj djed Rudolf, pa moj otac i evo sada ja – objašnjava četvrti Rudolf Banek, koji je i sam završio drvodjeljsku školu te položio majstorski ispit. Sada ima 28 godina, a stolarijom se bavi pola života. U maloj radionici proizvode namještaj, uključujući ugradbene ormare, kuhinje, prozore i vrata...
– Svim mladim ljudima savjetovao bih da otvore obrte jer obrtničke usluge uvijek se traže. U svakom poslu treba biti hrabar i riskirati, ali kada postoji znanje i volja, sve se može – zaključuje stariji Rudolf Banek.
Video: Pogledajte kolike su plaće u Zagrebu
Kad stignu davanja državi bute onda rekli ?