Samo nekoliko kilometara zračne linije udaljeno je od Trga bana Jelačića. Smjestilo se na granici između Gračana i Šestina, točno na izvoru potoka Ribnjaka. Jedino je takvo u Zagrebu, a mnogi i ne znaju da postoji.
Ispire se miris mulja
Osim lokalaca koji na uzgajalište pastrva dolaze ne bi li uživali u ribi iz susjedstva. Gračanski ribnjak sagrađen je još 1960. u istoimenoj ulici s ciljem da se sva uzgojena riba nekoliko dana ispire u protočnoj vodi od mirisa i okusa mulja prije slanja na tržište. Koristila ga je, tek nekoliko godina, za svoje potrebe tvrtka Sljeme riba, a nakon što je propala i bazene prepustila devastaciji, 1976. kupuje ih Emin Teskeredžić, stručnjak za ribarstvo koji čitav život radi u Institutu Ruđer Bošković.
– Mnogi su pokusi, magisteriji i doktorati ovdje napravljeni. Do 1994., kada sam ribnjak odlučio pretvoriti isključivo u konzumni – kaže Teskeredžić, čiji ribnjak djeluje u sklopu tvrtke Viribus. Jedini u Hrvatskoj uzgaja potočne pastrve, no popularne su i kalifornijske te losos pastrve. Nađe se tu i poneki šaran, som i amur. Proizvodnja se odvija na dva mjesta, pa tako u Gračanima Teskeredžić oplođuje ikru te ribe hrani dva mjeseca dok ne dosegnu težinu od pola grama, nakon čega ih prebacuje u ribnjak na izvoru Krke.
Potrebno je tri godine da bi pastrva bila spremna za prodaju. Kako bi bio što bliže prirodnom procesu, kaže Teskeredžić, bitan je velik protok vode, zbog čega se u 16 bazena voda izmijeni 120 puta dnevno.
Htjeli su vodocrpilište
Da tolika količina vode koja se crpi iz potoka podno Sljemena nije problem govori i činjenica da je još potkraj 19. stoljeća gradska uprava prije gradnje vodovoda razmišljala o izvoru Ribnjak kao vodocrpilištu. Nakon ispitivanja izvora u kolovozu 1861. pokazalo se da izvor potoka daje oko 30.000 vedara vode (300 kubika) za 24 sata.
>>Besplatni obrok i zdravstveni pregledi za građane u parku Ribnjak
Pišite o takovim stvarima gdje se vidi konkretan rad i uspjeh.Pustite Milanovića nek bulja po SAD sa sinom isvitom