Trebamo li prvo platiti ili...? Gdje su upute? Ne primaju papirnate novčanice?! Ma, ovo je prekomplicirano za nas stare, a još smo i stranci – govorili su Mariborci Irena i Branko Vončina dok su izučavali jedan od tridesetak novih automata za plaćanje parkiranja koji su postavljeni u gradu. Nigdje na aparatu ne pišu upute za korištenje, a na parkiralištu ispred HNK, na kojem smo ih zatekli, nije označeno ni u kojoj se zoni nalaze.
– Znamo da smo u prvoj zoni, ali sigurni smo da postoje turisti koji to ne znaju. Da vas nismo sreli, niti bismo znali kupiti kartu niti bismo znali da smijemo ostati maksimalno sat vremena – govori bračni par Vončina.
Dok su se Vončine slučajno snašli za svoju kartu, vozačima koji svoje limene ljubimce ostavljaju na parkiralištima u blizini kojih se nalaze kafići konobari nerijetko posluže kao zamjena za informativni centar Zagrebparkinga.
Pogledajte video - Što građani kažu o parking-automatima
– Za bilo što novo uvijek treba malo vremena da se naviknemo. Nije toliko kompliciran aparat, ali bolje je pitati nego pritisnuti nešto pogrešno. A ljudi koji ovdje rade vjerojatno su već toliko puta nekome dali upute za korištenje da bi slobodno mogli i objašnjavanje uvrstiti u opis svoga posla – rekao je jedan od vozača na parkiralištu ispred Nacionalne i sveučilišne knjižnice.
Dok se na mrežnim stranicama Holdinga, kao ni na samim aparatima, ne nalaze upute za njihovo korištenje, vozači se snalaze. Ono što stvara najveću pomutnju jesu zone i odabir “količine” karata koja slijedi nakon odabira zone. Osim što mnogi ne znaju u kojoj se zoni nalaze, čak i nakon određenoga odabira, slijedi dodatni odabir “podzona” poput zone 4.1, zone 4.2 ili zone 4.2.1.
Nakon odabira zone, pak, na zaslonu aparata pojavi se “slajd” na kojem piše samo “količina”, a korisnik je dužan pritisnuti broj koji želi. Količina se, naime, odnosi na broj karata koje se kupuju, a nigdje ne piše kolika je maksimalna “količina” karata koja se može kupiti. Recimo, bračni par Vončina htio je pritisnuti broj dva, ali nakon što im je sustav to zabranio, zaključili su da mogu kupiti samo jednu jednosatnu kartu za prvu zonu.
– Istina, trebalo bi se to možda malo jasnije objasniti onima koji ne znaju, ali uglavnom je na svim parkinzima jasno naznačeno u kojoj se zoni nalaze i koliko se smije ostati na jednom mjestu – govori Sanja Štajner. Unatoč hvaljenju novih parking-aparata, Sanja Štajner svoje parkirno mjesto još uvijek plaća SMS-om.
– Već sam se naviknula na plaćanje putem mobitela koje je prejednostavno tako da nisam dosad koristila nove parking-automate. Međutim, vidim da uopće nisu komplicirani, a sve male nejasnoće u vezi njih samo nas mogu natjerati da naučimo nešto novo i da se razvijamo usporedno s tehnologijom – rekla je Sanja Štajner.
Aparati su bili toliko potrebni i hitni da se postotak još nije slegao. S druge strane, kada se lijepo parkiramo i platimo bezobrazni namet samo nam još ostaje problemčić kako izaći iz automobila a pri tome ne oštetiti svoj ili tuđi ili lomiti kralježnicu akrobacijama jer "gospoda", "prometni inženjeri", s poznatog i razvikanog faksa, zaposleni u holdinzima i gradu pod svojim "vođom" još žive u 60-tima kada su automobili bili uži i mogli stati na parkirno mjesto. Proširenje parkirnog mjesta samo za 10cm bio bi toliki gubitak za Zagrebparking i Grad da bi bankrotirali i morali otpustiti uhljebe. Nije važno, ionako smo mi tu zbog njih a ne oni zbog nas. Transparentno.