Napravljena je od dijelova dotrajale tuš-kabine, perilice rublja i bicikla. Ide do 20 kilometara na sat, a usto je i električna. Nakon čak godinu dana mukotrpnog rada, osmogodišnjak Žarko i njegov djed Ivica Peleski uspjeli su, prema vlastitim skicama, sastaviti svoj primjerak dobre, stare ZET–ove “dvojke”. Odnosno, oblik tog tramvaja koji vozi od Črnomerca do Žitnjaka poslužio im je kao predložak. No na ovoj osebujnoj i kompletno funkcionalnoj verziji Žarkova električnog tramvaja (ŽET) ne stoji ta brojka, već “15–ica”, i to zato što je trećašu posebno draga originalna trasa koja vozi do obronaka Medvednice.
Obojila ga cijela obitelj
– Žarku su oduvijek bili zanimljivi tramvaji i vlakovi, tako da je čest posjetitelj Tehničkog muzeja Nikola Tesla. Usto, zanima ga i kako funkcioniraju stvari, pogotovo mehanika i zupčanici – govori dječakov otac Tomislav. Ideju za izradu tramvaja iznio je unuk svom djedu lani, a on je, kako kažu, s oduševljenjem prihvatio izazov misleći da se radi tek o maloj maketi.
– No Žarko je želio izraditi tramvaj u kojem može voziti putnike. I tako je sve krenulo. Za školskih praznika i vikenda marljivo su ga izrađivali u djedovoj radionici u sklopu njegove obiteljske kuće u Ivanić Gradu – prisjeća se Tomislav. Ideja je bila, naime, da se pokreće pedalama, ali zbog velike težine konstrukcije odlučili su se za električni pogon na akumulatorsku bateriju.
– Tako je ljetos bio spreman za završne detalje i bojenje u kojem su sudjelovali svi članovi obitelji – kaže sin od Ivice. Prvo je, dakle, napravljena metalna konstrukcija, a ostalo je izrađeno od drvenih ploča, dok su prozori od pleksiglasa, a krov od lima.
– Za vrata su, pak, iskorišteni dijelovi stare tuš-kabine, a upravljač je zapravo remen nekorištene “veš-mašine”. Kotači su od industrijskih kolica. Zadnji su na osovini koju pokreće elektromotor povezan lancem i zupčanikom od bicikla. Regulaciju brzine vrši elektropotenciometar – objašnjava Žarkov tata.
Kreativni geni
Tramvaj ima jedna kola u kojima je smještena vozačeva kabina s volanom, brzinomjerom i stolicom. Ima, usto, zvono za ulazak te izlazak putnika, klupu i sjedalo. Kroz prozor koji se otvara ulazi friški zrak, a unutrašnja rasvjeta, pak, služi za noćnu vožnju. Na krovu se nalazi lira ili pantograf, a put osvjetljava prednja lampa.
– Djed Ivica je samouki majstor nemirna duha koji dane u mirovini provodi uređujući okućnicu i izrađivanjem korisnih stvari – opisuje Tomislav svog oca, dok za sina kaže kako je pokupio kreativne gene od njega pa je ovaj odličan učenik trećeg D razreda zagrebačke Osnovne škole Ivana Meštrovića, svestran, maštovit i veseo.
– Za njega nema prepreka u radu jer za svaki problem pronađe rješenje, a najveća mu je želja, naravno, proslaviti deveti rođendan, koji je dan poslije Nove godine, u ZET–ovom tramvaju – otkriva Tomislav.
