Osnovnih je škola u Zagrebu 106. Osnovnoškolaca 7418. A muških pedagoga – pet!
Vilim Kovač, Damir Kučerauer, Mislav Batarelo, Ivan Radaš i Siniša Jaroš muške su snage koje, ističu, jednako dobro kao i njihove ženske kolegice rješavaju probleme, pomažu sa slomljenim srcima, sade cvijeće, izrađuju panoe, upisuju djecu u školu, pomažu kolegama nastavnicima, nogometni su treneri te svako dijete škole znaju po imenu i prezimenu. Priznaju, kao što su i na fakultetu bili u manjini, tako su i sad u svojim školama, ali to im nimalo ne smeta.
350 žena i njih deset
– Državni stručni skupovi izgledaju ovako, 350 žena i nas otprilike desetak – sa smiješkom objašnjava Vilim Kovač, pedagog Osnovne škole Bartola Kašića. Kovač, koji će sljedeće godine slaviti 30. obljetnicu svoje pedagoške djelatnosti u “Bartolici”, gotovo svako dijete u školi poznaje kao da je njegovo. Kako kaže, u školu je upisao generacije djece, a u zadnje mu se vrijeme i sve češće događa da upiše dijete nekog od svojih bivših đaka.
– Ma ja vam svake godine imam 15 godina. Znam što se gleda, sluša, što je “in” – govori pedagog kojeg osnovnoškolci znaju i po njegovu nekonvencionalnom pristupu problemima. Osim što, naime, Kovaču djeca dolaze razgovarati u ured, on nerijetko svoje radno vrijeme provodi i šetajući hodnikom u neformalnom, a opet korisnom razgovoru s djecom.
Svakodnevni je to način rada, slaže se i Damir Kučerauer iz OŠ Tina Ujevića. Djeca su sve življa iz godine u godinu te se prava “akcija”, složni su pedagozi, ne može vidjeti iz zatvorenog ureda. A Kučerauer, kako kaže, nerijetko školskom kolektivu pomaže i u otklanjanju tehničkih teškoća.
– I to je dio posla. Ako me kolege zamole, namjestim i projektor i računalo, nema problema – objašnjava pedagog koji u Tinu Ujeviću radi posljednjih pet godina.
Pristup roditeljima
Dvije godine dulje u OŠ Vrbani radi Mislav Batarelo. Kako kaže, jedina razlika između muških i ženskih pedagoga u školama pristup je roditeljima.
– Razgovor s njima još je jedan od naših poslova. Međutim, svi smo primijetili da nekako prema nama, pogotovo tate, imaju možda više poštovanja nego što imaju prema ženskim kolegicama. Pogotovo ako je riječ o delikatnim situacijama – objasnio je Batarelo. Posao u školi dobio je nakon nekoliko različitih poslova, baš kao i Ivan Radaš iz OŠ Dobriše Cesarića.
– Ovdje sam sad dvije i pol godine, a prije no što sam dobio posao poslao sam više od 200 molbi i posao bi uvijek dobile žene – priznao je Radaš koji je, osim što je pedagog, i trener malog nogometa u školi, a učenicima pomaže i u učenju. Baš kao i Siniša Jaroš, koji je pedagog u OŠ Augusta Šenoe posljednjih šest mjeseci.
– Naslijedio sam kolegicu, ali mislim da su me dobro prihvatili. Čim oni međusobno preporučuju razgovor s pedagogom, to je uspjeh – rekao je Jaroš.
Izvan pravilnika
U srednjoj i tri osnovne škole radio je i pedagog sa 33 godine radnoga staža Ivica Đaković. Iako je desetak godina radio kao ravnatelj, za što mu je, kako sam kaže, znanje iz pedagogije i više nego pomoglo, pedagog iz Osnovne škole Petra Zrinskog ipak najviše voli ovakav način rada s djecom.
– Oni su neiskvareni, iskreni, zanimljivi – kaže Ivica Đaković koji sudjeluje, baš poput svojih kolega, u radu i s đacima, i s roditeljima i s nastavnicima. A da upravo njima boravak u školi bude što ljepši, trude se svi pedagozi. Tako Vilim Kovač uređuje panoe, knjižice i medalje za najbolje učenike s likom Bartola Kašića, kao i jezerce te biljke oko škole, Ivan Radaš trener je malonogometnog školskog tima, a Damir Kučerauer rješava tehničke teškoće. Za pomoć pri učenju, ali i za ljubavne savjete zaduženi su Mislav Batarelo i Siniša Jaroš.
Pratite nas
