Prošlo je gotovo pola stoljeća od njezine posljednje rekonstrukcije. Od 1974. do danas na njezinoj strukturi nije bilo većih radova, osim redovitog godišnjeg remonta. Pa su u Gradskoj upravi odlučili da je vrijeme za temeljitu obnovu “stare dame”, kako Zagrepčani tepaju uspinjači koja povezuje Donji i Gornji grad. Stoga su raspisali natječaj vrijedan 600.000 kuna za izradu projektno-tehničke dokumentacije. Budućim projektantima dali su rok od nešto manje od mjesec dana da se jave. No kad je stigao dan otvaranja ponuda, shvatili su da se nije odazvao – nitko.
A još i dozvole i izvođač
Dakle, broj zaprimljenih ponuda do 1. prosinca u 9.30 sati bio je nula, a jučer su natječaj i poništili. Novi slijedi, a u papirologiji su nabrojili što sve podrazumijeva temeljito “umivanje” koje će početi nakon što odaberu projektanta, a potom moraju još pribaviti sve potrebne dozvole pa i raspisati natječaj za izvođača radova. Jedan od elemenata na koji će se morati paziti jest taj da je uspinjača zaštićena kao spomenik kulture, a i nalazi se unutar povijesne urbane cjeline grada. Stoga vagoni, koji će se zamijeniti, moraju izgledati identično kao i sad.
– U sklopu izrade novih vagona potrebno je modernizirati i tračničku čeljusnu kočnicu, koja bi time bila jednostavnija za rukovanje i održavanje. Ujedno je nužno provesti ogibljenje kabine kojim će se osigurati udobnost prijevoza – kažu u Gradu i dodaju da je sustav potrebno rekonstruirati i modernizirati novom i suvremenom opremom. U cijelosti će sanirati i trasu dužine 65,9 metara, a odabrani izvođač morat će garantirati da će sve ispravno funkcionirati minimalno sljedećih 30 godina.
– Tračnice kolosijeka potrebno je montirati pričvrsnim rješenjem kojim se smanjuje vibracija i buka pri prolasku vagona. Potrebni su zahvati cjelovitog uređenja istočnog i zapadnog zida ukopanog dijela trase, kao i ciglenog zida vijadukta, uz posebnu brigu o hidroizolaciji. Pažnju treba posvetiti i rješenjima grijanja, ventilacije i klimatizacije objekata te vagona – ističu u Gradu, napominjući usto da je potrebno urediti i sanitarne čvorove te pričuvno skladište unutar strojarnice preurediti u higijensko-sanitarni prostor za radnike.
U izradi projekta morat će se voditi analizom ZET-ova stručnog tima koji je pregledao uspinjaču te je detaljno stanje opreme postrojenja i objekata sažeo u jedan dokument. Trebat će projektant uzeti u obzir i njihove prijedloge sanacije te modernizacije. A zaključak je stručnog tima da su pojedini sustavi uspinjače ozbiljno dotrajali, što se posebno odnosi na nosivu konstrukciju kabine vagona izrađenu od konstrukcijskog čelika koji je nagrizen korozijom. Opisali su i kako funkcionira sigurnosna kočnica, koja je, smatraju, neprimjerena i zastarjela.
– Svaki vagon ima dvije tračničke čeljusne kočnice koje se uključuju u slučaju kočenja u opasnosti, a njihovo aktiviranje zahtijeva zahvate mehaničkog raskočivanja. Taj je postupak iznimno fizički i položajno zahtjevan. Operativno osoblje mora se zavlačiti između bočne oplate vagona i bočne stijene vijadukta te u potpuno neprirodnom položaju uz iznimno fizičko naprezanje obaviti postupak raskočivanja. Sama radnja je opasna jer se može dogoditi nehotično raspuštanje opruge, što može dovesti do fizičke povrede radnika – ističe ZET-ov stručni tim. Preporučuju da se i taj sustav modernizira, a morat će se paziti i na to da se pri rekonstrukciji izradi i dobra izolacija u gornjoj stanici, koja je zajedno s donjom obnovljena 2005. godine.
U kućici ispod nule ili plus 40
– Iz razgovora s radnicima na objektima uspinjače saznajemo da se zimi u gornjoj stanici temperatura kreće malo ispod ništice, a ljeti se penje i do 40 stupnjeva Celzijevih – piše u dokumentu. A s obzirom na značaj i atraktivnost uspinjače, preporučuje ZET-ov stručni tim, postoje vrlo realni uvjeti da se cjeloviti zahvat financira fondovima EU, “čime bi se realni troškovi sveli na vrlo prihvatljive razine”.
Uspinjača je u pogon puštena prije 130 godina, a kada je posljednji put obnovljena, stari su uređaj s drvenim zupčanicima zamijenili novim. Izvedba radova bila je povjerena građevnom poduzeću Borongaj. Demontažu starog i montažu novog strojarskog dijela pogona preuzelo je poduzeće Braća Kavurić iz Zagreba, a strojarski je dio postrojenja zajedno s kabinama dobavila i montirala bečka tvrtka Waagner-Büro. Za električni dio, pak, bio je zadužen Siemens.
tak i tak više nema majstora koji bi to znao odraditi ( sve upropastili ). stručnjaci zeta neka odrade kad su napisali tak dobro izvještaj kaj ne valja!!!! jedino bu pajdo šulentić mogal oddelat ak nije prodal polovni švas aparat kao vrhunski stručnjak i jedini preostali švas majstor u zagrebu. matan miki bu mu kupil novi švas aparat samo nek se dela.