Sretno djetinjstvo na Trešnjevci 20. stoljeća bilo je nezamislivo bez veranja po trešnjama. Lipanj je bio mjesec kao stvoren za to. Škola se bliži kraju, đaci su sve opušteniji, a skori dolazak praznika najavljivale su baš one – zrele, sočne trešnje. Crvenjela se od njih čitava Trešnjevka i svako dvorište koje je držalo do sebe imalo je barem jednu. Đacima su, dakako, bile najslađe one zabranjene, a bježanje od ljutitih susjeda bilo je prava adrenalinska avantura.
Najslađe su na vrhu
Generacije trešnjevačkih fakina i fakinki na trešnji su naučili popeti se na drvo. Oni najhrabriji penjali su se do vrha, gdje su grane opasno tanke, no trešnje najslađe. U proljeće je baš njezino drvo bilo među prvima koje je mirisom rascvjetalih grana najavljivalo kraj zime. Ljeti bi u hladu trešnje pronalazili sigurno utočište od žege i sparine, a u jesen je sjeverni vjetar kovitlao njezino lišće stvarajući tako mistični ugođaj prolaznosti. A onda je koncem 20. stoljeća došla zima za trešnjevačke trešnje. Na mjestima malih prizemnica počele su nezaustavljivo nicati glomazne novogradnje. Trešnjevačka su dvorišta nestajala jedno za drugim, a s njima i trešnje. Omiljena voćka postala je rijetkost, endemska biljka. Za Trešnjevku je nastupilo novo normalno i djetinjstva nekih novih klinaca koji se više ne veru po drveću. Navikli smo se na to da ih u centralnom dijelu kvarta gotovo više i nema. Možete ih pronaći jedino još na Trešnjevačkom placu, gdje kilogram košta više no teletina.
Trešnjevačkoj baladi ipak tu nije kraj, već novi početak. U ono malo preostalih dvorišta “kvarta bez groblja i rodilišta” pojavilo se novo omiljeno drvo koje nitko nije očekivao – palma. Izgleda da su baš palme novi hit na Trešnjevci, koliko god to suludo zvučalo. Prošećete li se Remizom, Ciglenicom, Pongračevim ili naseljem Prve hrvatske štedionice, naići ćete na pokoju trešnju, svjedokinju minulih vremena, i iznenađujuće velik broj palmi raznih veličina i oblika. Kako palmi ima sve više, a trešnji sve manje, često se šalimo kako bi Trešnjevki valjalo nadjenuti novo ime, Palminka ili, još bolje, Palmižana. U potragu za trešnjevačkim trešnjama i palmama krenuli smo u proljeće, kad Pongračevo zazeleni, baš kao što je savjetuje Zvonko Špišić. U dvorištu Rudolfa Caharija u Žutničkoj ulici najprije smo pronašli jednu pravu, autohtonu trešnjevačku trešnju. Ponosno se smjestila baš pored ograde, da joj se svi mogu diviti. Dio njezinih grana prepunih plodova za koje su Rimljani vjerovali da vraćaju snagu nadvio se iznad plota pa mnogi prolaznici ne mogu odoljeti da ne otkinu koju i zaslade se. Trešnje koje je netom oprala kiša kušali smo i mi razgovarajući s njezinim ponosnim vlasnikom.
– Sam si zemite, to vam je hrušt. Trešnja je stara više od dvadeset godina, ali malo se bojim za nju jer raste na toplovodu – govori nam ljubazni umirovljenik Rudolf.
– Za razliku od onih izvan grada, preživjela je mraz – dodaje njegov sin Ivan. Pa objašnjava kako je ovogodišnji proljetni mraz bio poguban za hrvatske voćare, no Zagreb ga nije osjetio. Imali su, kažu, i palmu, no trešnja im je ipak draža.
– Još imam mladice, hoćeš? Posadili smo palmu juku, ali s nje padaju bijeli zvončići pa sam je posjekao – ističe Ivan. Desetak metara dalje, smjestila se kuća susjede Ljilje. U njezinu dvorištu gizdavo se kočoperi petnaest metara visoka palma. Oko nje raste još nekoliko manjih, što čitavom vrtu daje poseban, južnjački štih. Susjeda Ljilja ima i trešnju koju isprva nismo primijetili jer nam je palma prva upala u oko.
– Palma je iz Zadra. Na moru ih uništava kukac potkornjak, ali u Zagrebu ih nema pa mi lijepo uspijeva. Imala sam još jednu veliku, ali ta se nije primila – govori nam Ljilja te pokazuje nekoliko mladica koje rastu iz tegli dok ne budu spremne za presađivanje. Kao iskusna vrtlarica, palme sadi jer joj predstavljaju svojevrstan izazov.
– Volim sve cvijeće i bilje pa tako i palme. Kada sam ih vidjela na moru, bile su mi prekrasne pa sam ih posadila i ovdje. Zašto ne bismo i mi na Trešnjevki imali dašak mora – objašnjava nam čaroliju sadnje palmi u Zagrebu. Ulica s najviše palmi u ovom dijelu Trešnjevke jest Poznanovečka. Od bračnog para Šajn doznali smo i zašto. Svoju su, danas impozantnu palmu visoku dvadesetak metara posadili kao dvadesetogodišnjaci, prije 45 godina. Bili su među prvima u Zagrebu koji su se okušali u sadnji palmi, a o tome su izvijestile i novine. Ostale palme u Poznanovečkoj “djeca” su njihove, čije su mladice podijelili susjedima.
– Naša je palma iz Crikvenice, gdje suprugov ujak ima kuću. Godinama smo nosili sjeme i sadili u tegli, ali nisu se primale. Ova jest – govori Mirjana Šajn dok nas uvodi u dvorište koje su pretvorili u pravi mali tropski raj. Posvuda su palme, orhideje, paprati i biljke lončanice u teglama izrađenima od kokosovih ljuski.
– Sin radi u inozemstvu i putuje svijetom pa nam šalje razne biljke jer zna da ih volimo - objašnjava Mirjana.
– Djeca su nam se razbježala po svijetu, a mi smo ostali ovdje, na Trešnjevci – dodaje njezin suprug Drago, trešnjevački starosjedilac.
Ima tu i klimatskih promjena
Tajna uspješnoga uzgoja palme, otkrivaju nam, u adekvatnoj je zaštiti u vrijeme zimskih mjeseci.
– Kada je hladno, deblo umotamo u ceradu da se ne smrzne. I na moru ih tako štite kada su velike hladnoće. Navodno palme mogu izdržati i do minus deset, ali ja je za svaki slučaj zamotam svake zime – objašnjava Mirjana preživljavanje palmi u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ima nešto i u klimatskim promjenama. Podneblje je u metropoli za palme postalo puno pogodnije, a Mirjana nam to ne demantira.
– Imam tropsku biljku iz porodica orhideja. Zove se Isusova kruna. Već deset godina je u vrtu i svaku zimu dosad preživjela je vani – kaže. Klima u Zagrebu, osobito ljeti, postaje sve više nalik afričkoj, a to se, čini se, palmama sviđa pa su trešnjevačke trešnje, ono malo što ih je ostalo, dobile zanimljive egzotične susjede. Zagreb se nepovratno mijenja. Udobna stara fotelja s pogledom na Europu postaje moderan velegrad, htjeli mi to ili ne. Na Trešnjevki nema trešnji, s Vrbika su nestale prvo krave sa snene ispaše, a zatim i vrbe. Srećom, u Vrapču još ima vrabaca, no kako stvari stoje, uskoro bi ih mogle zamijeniti papige.
E pa, netko se prošle zime pobrinuo i bez ikakvih kriterija posadio na desetke mladih trešanja u Stari park Trešnjevka. To sad ne izgleda nikako.