Zabočanka Božena Štokan, danas glavna sestra nove prestižne bolnice, „posebna je biljka“. Od zahtjevna se posla i profesije začete u europskim ustanovama odmara – opet poslom, koji bismo slobodno mogli nazvati simbiozom s biljkama. One joj hrane dušu, a njezine, dokazano zelene ruke njima život i bujnost. Tako je poput osvajača kontinenata na povratku u domaju ponijela bilje, između ostalog i uskolisnu lavandu ispod alpskih obronaka te je možemo smatrati pionirom u promociji te danas popularne i isplative kulture.
Kad skine odoru, zaputi se u polje među lavandu, čemprese, šimšire i drugu dendrologiju vlastite proizvodnje, ali na ranču je i perad, pa glavna sestra postaje rančer, nerijetko i uz pomoć sina Petra, budućeg šumara. Jedini im je problem prostor, jer biljke, koje više poklanjaju nego prodaju, prebrzo zauzimaju prostor.
Gospođu Štokan u našoj aktualnoj situaciji valjalo bi slijediti i kopirati: na poslu da sve od sebe, a svoju dušu i tijelo obnovi u prirodi koju još uvijek imamo sačuvanu.
