Tradicija izrade licitara započela je već u srednjem vijeku, a u 16. i 17. stoljeću su se u mnogim europskim samostanima pripravljali kolači i medenjaci s pomoću bogato ukrašenih drvenih kalupa. U istočnoalpskom području, takva je izrada kolača ubrzo prerasla u obrt, koji se postupno proširio i na druge dijelove srednje Europe i panonske krajeve Hrvatske. U 18. i 19. stoljeću, u gradovima poput Zagreba, Karlovca, Koprivnice, Samobora i Varaždina, licitari su bili ugledni obrtnici, a njihovi proizvodi omiljeni među pripadnicima svih staleža.
Ti su se majstori medičarskog obrta bavili izradom proizvoda od tijesta i voska - licitara, medenjaka, svijeća, voštanih zavjetnih darova te pripravom pića - gvirca i medice. Proizvodi se od samih početaka obrta prodaju na sajmovima i proštenjima vezanima uz crkvene svetkovine, a zahvaljujući licitarima, medičarski štandovi u tim mjestima daju slikovitost i poseban ugođaj. Osim na sajmovima i proštenjima, mogu se naći i u suvenirnicama i prodavaonicama ekskluzivnih tradicijskih poklona.
Tako je 2010. godine tradicija pravljenja licitara stavljena je na popis UNESCO zaštite svjetske nematerijalne baštine. Odbor je u ovom malenom ukrasu prepoznao njegovu tradicionalnost u koju su uključene različite kulturne skupine, inkluzivnost zbog povezivanja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, reprezentativnost zbog predstavljanja znanja, tradicije, običaja i vještina te temeljenost na zajednici s kojom se identificira, stvara ju, održava i prenosi.
Simbol ogledalca na srcu
Licitar je šareno ukrašeni kolač od medenog tijesta. Njegova se tajna izrade od davnine čuva u krugu obiteljskog obrta medičara središnje i nizinske Hrvatske. Iako je u cijelosti spravljen od jestivih sastojaka, ponajprije donosi radost očima i duši. Tradicionalno je žarko crvene boje, a proizvodi se u različitim oblicima i veličinama. Nekoć se tijesto za licitare utiskivalo u ručno izrađene drvene kalupe, a danas se oblikuje u limenim kalupima pa se peče, boji voćnim bojama i ukrašava šećernom smjesom, ogledalcima i drugim dekoracijama.
Običajima darivanja sitnih licitara u obliku srca, trešnje, bebe, ptičice, gljive, potkove, vjenčića ili konjića, mladići su djevojkama iskazivali svoju privrženost i ljubav. Licitar je duboko ukorijenjen u hrvatskoj tradicijskoj kulturi, a omiljen je ukras božićnih jelki hrvatskih domova, dok su oni veći namijenjeni darivanju bližnjih povodom posebnih prigoda. Ono što je važno u značenju licitarskog srca je njegova emotivna vrijednost. Darovati licitarsko srce, znači pokloniti toj osobi i svoje srce u velikoj lepezi ljubavnih osjećaja. Iz tog razloga, zrcalo na licitarskom srcu ima simbolično značenje. „Kada momak djevojci daruje licitarsko srce u znak ljubavi, stane iza nje, kako bi ga ona vidjela u ogledalu. Lik kojeg vidi ogledalu, pogled je u njega, znači – to je onaj pravi za nju. No , kao i svaki pogled u ogledalo, znači – spoznaj samoga sebe.“
Uradi sam
Osim što je idealan motiv i vječna inspiracija za brojne dekoracije u sklopu zagrebačkog Adventa, licitarsko srce može poslužiti kao poklon za posebne prigode ili ukras za božićno drvce, a njegova izrada može biti zanimljiva aktivnost za sve generacije. Ovakav vlastoručni znak pažnje vašim bližnjima značiti će puno više od bilo kojeg poklona iz trgovine. Također, u njegovoj izradi mogu sudjelovati i djeca jer se radi o malenim kolačićima različitih oblika, stoga klinci neće skrivati veselje u njegovom završnom ukrašavanju.
Stoga smo za vas odlučili pronaći recept za izradu licitara u svom vlastitom domu kako bi vam ovi blagdani krenuli u pozitivnom i kreativnom božićnom duhu punom ljubavi i veselja.
Prvi korak je da se uz dodatak licitarskog kvasca, zamijesi tijesto od brašna i vode u kojoj je otopljen šećer. Tijesto se potom razvalja, te se modla šteherima, tj. oblikuje limenim licitarskim kalupima za izrezivanje. Oblikovano tijesto slaže se u lim za pečenje te se peče u pećnici dok ne dobije blago žućkastu boju.
Za sitne licitare, po dva se kolačića međusobno lijepe gustom smjesom brašna i vode, uz umetanje uzicu za vješanje među njih. Potom slijedi tunkanje, tj. umakanje licitara u tekući pripravak obične želatine obojene jestivom bojom u prahu, primjerice onom za bojanje pisanica, nakon čega se licitari vješaju kako bi se osušili.
U konačnici slijedi ukrašavanje licitara, za što se rabi jestiva smjesa ajs. S gotovom se smjesom ajsa napuni papirnati tuljac ili šprica za ukrašavanje torti s odgovarajućim nastavkom tilnom te se licitar ukrasi bijelim viticama, šarenim cvjetićima, zelenom „travicom“ i sličnim motivima. Na samom kraju, ono što je najbolje kod licitara, ukoliko vam se konačni uradak ne svidi, slobodno ga možete pojesti.
Zbog svoje duge tradicije i unikatnosti, gotovo da nema osobe koja je boravila u Zagrebu, a da se nije susrela s licitarima, i to najčešće onima u obliku srca. Jedan je to od najprepoznatljivijih simbola Zagreba, ali i jedan od najprimamljivijih suvenira.
Sigurni smo da će i ove godine licitarsko srce krasiti mnogo božićnih drvca zagrebačkih obitelji. A ukoliko dosad niste odlučili što ovaj Božić pokloniti svojim bližnjima, posjetite obližnju suvenirnicu te kupite ili sami napravite najznačajniji simbol grada Zagreba, malo licitarsko srce.
Sadržaj nastao u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zagreba.
