Espresso, caffe latte, mochaccino, macchiato, kratka, duga, gorka, slatka… Kakva god da je i od koje god da je od više od 120 vrsta, koliko ih je u svijetu, ispijanje kave gotovo svakom je Hrvatu, pa i Zagrepčaninu, jutarnji ritual i naprosto svakodnevica. U situaciji s koronavirusom, rečenica “idemo na kavu” poprimila je sasvim novu konotaciju. Bilo da je riječ o čistom hedonizmu ili potrebi za kofeinom, to zbog mjera ograničenja koje su trenutačno na snazi ne znači tradicionalno nalaženje u kafiću, već gdje god se ona prodaje “to go”. “Što su u kavu stavili” da na benzinskim postajama toliko ljudi svakodnevno haubom i prtljažnikom automobila zamjenjuje šank ili stol u lokalima – ne znamo. No zasigurno je ispijanje ovog napitka na friškom zraku, složili su se kavoljupci i prodavači, postalo novi trend.
Od tri do deset kuna
– Po smjeni prodamo otprilike 50 posto više kave za van. Ujutro pogotovo, kada svi idu na posao pa usput stanu i uzmu je u papirnatim šalicama. Većina je zatim popije u automobilu već na parkiralištu ili pak stave na haubu pa čavrljaju – govore prodavači na benzinskim postajama u Novom Zagrebu.
Navečer je, dodaju djelatnici, i malo veselije kad se vraćaju s posla jer je to za ljude, dokle god epidemiološke mjere Nacionalnog stožera ne popuste, jedini svojevrstan “happy hour” koji imaju. Što se cijena tiče, kave za van stoje od sedam do deset kuna, a ima i automata po čitavom gradu gdje koštaju, pak, od tri do pet kuna.
– Ne okupljaju se, zaista, u velikim grupama. Dođe ih po petero maksimalno i ne zadržavaju se dugo. Ali to ljudima nedostaje. Treba im malo socijalizacije i kakve-takve normale – kaže jedan trgovac. Taksist Žarko Vukotić, kojeg smo sreli taman kad je na pauzi guštao u svojem espressu kod pumpe, objašnjava kako je njemu i kolegama to već od ranije navika pa se uvijek, dok je bilo lijepo vrijeme, tijekom pauze pila kava kod benzinske.
– Znali smo otići u kafić, ali nam je ovako praktičnije i brže. Nekad se znalo i desetak automobila skupiti. Prednost je što je kava jeftinija,a onome tko je zaista želi popiti mislim da nije svejedno hoće li je platiti pet ili 20 kuna – navodi vozač dodajući kako skeptično gleda na novonastali trend i smatra da se neće zadržati nakon što se ponovno otvore kafići.
S njim se slaže i grupa prijatelja koja svaki slobodan trenutak koristi za kratka druženja uz šalicu kave na parkingu kod benzinske u Zapruđu, dok su to u normalnim okolnostima preferirali raditi u kafićima.
Okupljaju se i na klupicama
– Jedva čekamo da se lokali otvore. Da je toplo vrijeme, bez problema bismo mogli stalno ovako, ali ipak je ljepše sjesti u miru i na toplom porazgovarati i uživati u kavi. Trenutačno je kava s nogu ionako “in”. Svi smo na taj način izvukli iz ove situacije s epidemijom najbolje što smo mogli te se prilagodili vremenu u kojem živimo – složni su Denis, Marko, Ivan, Filip i Bruno.
No nisu samo benzinske crpke u posljednje vrijeme omiljena okupljališta, već je gotovo svaka klupica po parkovima, trgovima, šetalištima… rezervirana za razgovor uz šalicu kave. Ljudi se sastaju i u blizini bilo kojeg punkta na kojem su postavljeni aparati za kavu, odnosno kod raznih kioska, ali i na praznim terasama slastičarnica i kafića.
Ispijanje kave u Hrvata, nije gastro fenomen, nego sociološki. Ne pije nitko kave po uru vrimena u kafićima jer ima toliko kave, nego jer je kava tu samo izgovor za razgovor.