U izlogu second hand trgovine na Kvatriću zamijetila sam traper jaknu koja mi je zapela za oko. Izgledala je vintage, u kategoriji modnih klasika. Odmah sam pitala mogu li je kupiti, a prodavačica je rekla da ne može prodati robu iz izloga dok ne stigne nova kolekcija. Cijelu sam noć sanjala tu jaknu – prisjeća se grafička dizajnerica Ana Lovrec početka svoje opsesije modom “iz druge ruke” koja je započela prije devet godina.
Moraš biti “lovac”
Jaknu iz snova na kraju je ugrabila za 70-ak kuna, a nakon tog “klika” započele su redovite turneje po trgovinama rabljenom odjećom. Do istog je otkrića došao i ugostitelj Marin Rak koji je s vremenom dobio nadimak “second hand jacket”.
– U ormaru imam oko 14 “rabljenih” jakni koje sam pokupovao u posljednjih šest godina. Nedavno sam naišao na North Face jaknu koja inače stoji 2000 kuna, a ja sam je, korištenu ali uščuvanu, platio 200 – objašnjava Marin, koji poput Ane obožava ugrabiti povoljan, ali kvalitetan komad odjeće. U bogatoj ponudi trgovina rabljenom odjećom Ana i Marin imaju svoje favorite poput Textil housea koji se nalazi na osam lokacija u Zagrebu, od Dubrave, preko Maksimirske i Šubićeve, do Ozaljske i Savske.
– U tom je dućanu super što ima nekoliko “runda sniženja”. Prvo dolazi nova kolekcija, onda se do kraja mjeseca cijene spuštaju na 20, pa na 15, 10 pa čak i pet kuna – objašnjava Marin i dodaje kako ponekad postoji i “happy hour” s dodatnim popustima, kao i bonovi za popust na novu kolekciju. Oboje mjesečno u kupnju odlaze oko tri puta i gotovo nikad se nije dogodilo da su izašli praznih ruku. Da bi ugrabili pravi komad odjeće, potrebno je, kažu, ponašati se kao pravi lovac, a čak odlaze ciljano u određene dućane po odjevni predmet po kojem su oni specifični.
– Primjerice, u La mixageu u Maksimirskoj pretežno se može pronaći vintage garderoba. Tamo su mi posebno lijepe romantične haljine s cvjetnim uzorcima. La roba u Ozaljskoj ulici nudi pin-up suknje, haljine i sakoe, pa čak i kostime za maškare – opisuje Ana, koja odjeću ne traži samo na ženskom odjelu, već i na muškim, ali i dječjim vješalicama. A jednom je u Phoenix Secondhandu u Dubravi za samo 60 kuna iz trgovine izašla s dvije vrećice.
Sve je to igra na sreću
Svoje rituale ima i Marin, koji u kupnju nikad ne ide s ciljem, nego je smatra igrom na sreću. Najprije letimično pregleda boje i, kada nađe nijansu i kroj koji mu se sviđa, detaljno pregleda komad odjeće.
– Pogledam ima li oštećenja, vire li konci i ima li mrlja – objašnjava “second hand jacket”, koji u prosjeku mjesečno potroši od 200 do 300 kuna. Iako je kupnja u ovim trgovinama olakšanje za kućni budžet, ni Ana ni Marin tamo ne zalaze isključivo zbog novca.
– Veliki šoping-centri postali su mi dosadni jer sve je na isti kalup. Rijetko kad me nešto posebno privuče – komentira Marin, a s njime se slaže i Ana, koja je po novogodišnju haljinu otišla u jedan od centara i nije pronašla ništa “spektakularno”.
– Pretražila sam sve trgovine i roba je bila pretanka. Nakon svega bila sam iscrpljena i, vraćajući se kući, otišla sam u second hand i pronašla retrohaljinu oker boje za 70 kuna koju sam nosila te godine u Novom Sadu. U šoping-centrima kupujem donje rublje, torbe i cipele, ono što želim potpuno novo – govori grafička dizajnerica, kojoj je i posebno drago što reciklira odjeću. Kupnjom rabljene odjeće, kaže, zaustavlja eksploataciju jeftine radne snage iz zemalja Trećeg svijeta, a Marin je oduševljen i njenom unikatnošću.
– Kupiš taj zadnji komad robe i shvatiš da ga sada više nitko nema. Nekad možete naletjeti na nešto proizvedeno u bivšoj Jugoslaviji i možda je upravo to posljednji komad takve vrste – zaključuje Marin.
Kakve su to gluposti da ne možeš kupiti odjevni predmet/robu iz izloga? Toga ima samo u RH. Pa trgovac bi trebao biti sretan da ima kupca i umjesto te jakne stavi neku drugu. Bože, koje idotarije kod nas!