Bio je to, prisjećaju se starosjedioci, centar života u kvartu. Imali su ondje, osim domaćeg voća i povrća, i cvjećarnicu, mesnice, maloprodajne dućane i brijača, a i posebnu prodavaonicu meda i pčelinjih proizvoda. Kad je trebalo doći na jutarnju “klafru”, svi su znali da je plac u Trnju glavno mjesto, a kavu su rado pili kod Bandića; ne zagrebačkog gradonačelnika, već njegova prezimenjaka koji je ondje držao birc.
Nema interesa za zakup
– Imali smo čak i kraljicu salata. Ne sjećam se kako se zvala, ali je znala u sat vremena prodati gotovo svu svoju ponudu – sa smiješkom se Boris Vuglec prisjeća starih vremena kad je trnjanska tržnica još bila na životu. No, sve što je od nje danas ostalo jest 1300 kvadrata pustoši i jedan jedini diskont.
– Nema nikogs osim nas. Kad su zbog korone zatvorili sve gradske placeve, i mi smo završili pod ključem, iako je prava tržnica mrtva već godinama. No, nekoliko dana kasnije shvatili su svoju pogrešku i brzo ponovno otvorili dućan – kaže prodavačica Sanja Moštak, koja se također prisjeća vremena kad je ondje sve vrvjelo od kupaca i prodavača. No, govori, prije nešto manje od deset godina počelo je dolaziti sve manje ljudi, a ostali su preferirali kupnju u šoping-centrima ili na većoj i modernijoj tržnici na Savici. A s njima i dobrim prometom, nestajali su i prodavači.
– I plac je zamro. Da nemamo svoje stalne vjerne mušterije, ni mi ne bismo više radili – povjerava se S. Moštak. Bilo je pokušaja, odvraća pak Vuglec, da se tržnica oživi, pa je tako prije dvije godine ondje postavljen veliki šator s domaćim proizvodima, a ideja je bila da se prostor pretvori u etnoplac za obiteljska gospodarstva iz cijele Hrvatske.
– Ali nisu prodali ni litru vina. Jednostavno nitko nije htio doći – kaže Vuglec. No, nostalgija za starim placom i dalje postoji među stanovnicima kvarta pa su tako počeli i pokušaji njegove revitalizacije. Lovro Marković i Krešimir Rotim dio su kvartovske ekipe koja je na Facebooku pokrenula online i fizičku peticiju koja je u tjedan dana prikupila više od 1100 potpisa, a njome traže da se vrati duh u to zapušteno područje.
– Prostori bi se, primjerice, mogli dati u najam po jeftinijim tarifama za one koji se bave deficitarnim zanimanjima poput urara, postolara, proizvođača rukotvorina. A popuste bi mogli dobiti i oni koji imaju certifikate za ekološke proizvode – nabraja Marković neke od ideja kako oživiti prostor.
I nije ovaj mali kvartovski plac jedini koji je s godinama postao grad duhova jer na onom u Savskom gaju, primjerice, već godinama nema nikoga osim jednog fast fooda i ugostiteljskog objekta. Tu i tamo netko bi, kažu stanovnici, na prazne klupe pokušao donijeti svoj proizvod, no to ne bi dugo potrajalo pa su s vremenom svi odustali.
– To je prava šteta. Evo, već tri puta su Tržnice Zagreb obećale da će ga urediti, a ja još strpljivo čekam. Nažalost, ne mogu ništa učiniti po tom pitanju – kaže Jadranko Baturić, predsjenik Vijeća gradske četvrti Novi Zagreb zapad.
Naspram ta dva placa, pak, onaj na Volovčici doima se kao da vrvi od života, iako ga čine samo dvije prodavačice s voćem i povrćem te šačica trgovina s mesom, odjećom i svakodnevnim potrepštinama. Kako objašnjava kumica Ivka Barišić, drugi su OPG-ovci ili otišli u mirovinu ili se nisu htjeli baviti fiskalizacijom računa i kartičnim plaćanjem. No, pravi je razlog onaj najjednostavniji.
– Nije im bilo isplativo. I ja se jedva pokrijem kad platim placovinu i uzgoj. Promet je takav da ni ne moram dolaziti svaki dan, već jednom u dva-tri dana – objašnjava ljubazna prodavačica za koju kupci kažu da je jedan od razloga zašto uopće i dolaze na ovaj plac. Ali ima nešto, govore, i u stoljetnoj tradiciji Zagrepčana da sir, jaja i povrće radije kupuju kod kumice nego iz trgovine.
– Iako mislim da su ljudi sad i izgubili volju za kupnju na placevima, radije odlaze u trgovačke centre – kaže Marijan Bračun.
Hoće li se i kako ikad vratiti život u ove propale kvartovske placeve pitali smo Tržnice Zagreb, s obzirom na to da se oni u Trnju te u Savskom gaju unatoč svom stanju i dalje nalaze na popisu aktivnih dostupnom na webu ove Holdingove podružnice. A oni nam kažu da za trnjanski plac još nisu smislili konkretno rješenje, a za onaj u Volovčici napominju da ondje imaju 33 zakupca te da neprestano pokušavaju svoje prostore dati u zakup na natječajima.
– Na tržnici Savski gaj pak imamo pet zakupaca koji uredno posluju u objektima, a trenutačno nema interesa za prodaju na klupama. U zadnjih nekoliko godina pokrenuli smo niz projekata s ciljem revitalizacije i rekonstrukcije tržnica kojima upravljamo. Riječ je o projektima koji će tradicionalne gradske tržne prostore osuvremeniti te funkcionalno i estetski nadograditi – kažu u Tržnicama Zagreb, a ističu da u ovoj i idućoj godini namjeravaju ulagati, između ostalog, i u kvartovske placeve.
Uskoro bi veliko preuređenje trebala proći kvartovska tržnica u Vrapču. Priča se o tome, kaže prodavačica Silvija Brdovčak, već barem 30 godina, a jedno je i od redovitih obećanja prije svakih lokalnih izbora, no prema riječima Dejana Klajića, predsjednika Vijeća gradske četvrti Podsused – Vrapče, projekt će sada zaista krenuti u realizaciju. A kad radovi budu gotovi, napominje, bit će to jedna od najljepših tržnica u gradu.
Bit će bolje kad se uredi
– Dobili smo građevinsku dozvolu, a na projektnu je dokumentaciju dosad potrošeno oko 300 tisuća kuna. Sad je red na Holdingu da izdvoji sredstva za rušenje stare i gradnju nove tržnice – govori Kljaić te dodaje da će tržnica biti gabaritno manja, a imat će podzemnu garažu za dvadesetak vozila, 16 manjih ili osam većih lokala i nadstrešnicu u mediteranskom štihu te će usto biti potpuno otvorena prema Aleji grada Bologne. U planu je da ujutro tržnica služi za šoping, a popodne za relaksaciju na terasama kafića.
I sve je to super, kaže Jasna Boronić, koja je uvjerena da placu itekako treba uređenje, no prodavači poput supružnika Katarine i Bruna Blažekovića zabrinuti su jer im zbog najavljenih radova uskoro istječe ugovor za zakup pa se pitaju gdje će moći obavljati svoj posao dok se oni ne dovrše. No, pokušava ih umiriti Kljajić, nekoliko mjeseci nerada imat će u konačnici pozitivne posljedice.
– Znam da nije lako biti bez posla nekoliko mjeseci, ali kada tržnica bude gotova, promet će biti veći – ističe on te dodaje da će u travnju predstavnici gradske uprave obilaziti četvrt Podsused – Vrapče pa će svi zainteresirani moći postaviti pitanja na licu mjesta.
Ako je toliko ocito da tamo vise ne treba tako velik plac - pa bogati, napravi nesto drugo. Ak nis - zrusi ga pa napravi igraliste ili park. Ostavi 5-6 standova, ostalo rusi.