Velike i manje Vespe; crne, crvene, sive i bijele, kupljene tek prije nekoliko mjeseci, ali i one stare 60 godina. Više od 300 modela ovog kultnog talijanskog skutera “poziralo” je proteklog vikenda na Trgu bana Jelačića.
Gotovo svatko tko je Trgom prošao zaustavio se uz njih na nekoliko trenutaka kako bi snimio kratki video ili napravio selfie uz onu koja mu je bila najljepša. A točno u 11 svih se 300, u koloni i uz zvuk truba, zaputilo prema Samoboru, gdje se fešta nastavila do dugo u noć, unatoč oblačnom i kišnom vremenu. Održao se, naime, najveći susret ljubitelja ovog skutera iz šezdesetih pod nazivom CroVespa u organizaciji Vespa kluba Zagreb i Vespa kluba Hrvatska.
“Vespa life” lagan je i opušten
“Vespaši” su došli odasvud – iz Zagreba, Rovinja, Zadra i drugih krajeva Lijepe Naše, a bilo ih je mnogo koji su “potegnuli” i iz inozemstva. Motora je bilo s oznakama Češke, Slovačke, Austrije, Crne Gore, Mađarske, Italije... Najduže je putovao David Bagnall Baggie, koji je sa suprugom Sandrom iz Dublina do Zagreba vozio šest dana. Mogao je, kaže, taj put prijeći za trećinu tog vremena, ali, kaže, tako se ne vozi na Vespi.
– Mi ljubitelji Vespe nismo bajkeri, ne volimo juriti cestama. Idemo opušteno, nikad brže od 60 na sat, razgledavajući oko sebe. Tako smo po putu supruga i ja svratili kod nekoliko prijatelja, podružili se, prenoćili i ujutro nastavili dalje – objašnjava Baggie. Potvrdio nam je to i Milan Ostojić koji je došao iz Rovinja.
– To vam je “Vespa life”, laganini, kao na jugu Italije – smije se Ostojić koji u svojoj garaži ima kolekciju od nekoliko desetaka tih motora. Njegov je model iz 1964. bio jedan od najstarijih na skupu.
Inače, kako kaže tajnik zagrebačkog kluba Branimir Tomurad, najviše “vespaša” u Hrvatskoj ima u ovom klubu, oko 70, kao i u zadarskom, unatoč tome što se ovaj motor povezuje uz mediteranske gradove. Zagrebački klub je i najstariji u državi, a njegov suosnivač je danas najstariji hrvatski “vespaš”, nekadašnji Zagrepčanin, a danas Samoborac Boris Ožanić. Zaljubljen je u Vespe još od ranih šezdesetih, a čak i danas, u 79. godini, voli se svojim limenim ljubimcem provesti po gradu.
Kuhali čepove za dijelove
Ne može, doduše, više voziti na dva kotača, pa si je kupio prikolicu za bolju ravnotežu.
– Od 1962. godine bavim se Vespama. Prvu sam nabavio 1958., ponekad sam je vozio “na crno” bez registracije. To se kasnije razvilo u veliku ljubav prema ovim skuterima, s prijateljima sam po gradovima uz granicu Italije tražio da kupim još koju, jer onda se Vespe nisu uvozile. A dijelove za popravak smo sami radili, kuhali čepove od pluta, pa ih drobili i prešali za “kuplung”. Tak’ vam je to bilo tad, a sad evo imam ovu ljubav koju sam kupio 2006., mada nikad neću zaboraviti svoju prvu Vespu – prisjetio se starih dana Ožanić koji se s prijateljima družio u Samoboru. A na pitanje zašto su od svih motora zaljubljeni baš u Vespe, oni nemaju pravog odgovora.
– Valjda je to kao kad se zaljubiš u svoju ženu. Nije savršena, nije najljepša, ali za tebe je ona prava – objašnjava Rafo, zagrebački “vespaš”.
I ja volim vespe, a sjecam se i kad sam dalekih 60. sa Borisom Ožanić pratila biciklističku utakmicu kroz Jugoslaviju na etapi Zagreb-Rijeka. To je bio doživljaj za pamtiti.