Od Gornjeg grada do Sesveta, od Maksimira do Brezovice, od Novog Zagreba do Dubrave... Nema kvarta u Zagrebu u kojemu njegovi stanovnici, ali i vodstvo u mjesnim odborima i vijećima gradskih četvrti, nema pravu malu listu želja i pozdrava. Popis svega što im u kvartu treba da bi im život bio bolji, ljepši i ugodniji.
Pa na pitanje koje smo im postavili u povodu Dana grada, što bi htjeli da se kod njih realizira do sljedeće proslave, spremno odgovaraju – igrališta, škole, parkovi, vrtići, dvorane, nova ambulanta, asfalt, kanalizacija, knjižnica, stadion, zgrada DVD-a... Nadaju se da će se naći novca barem za nešto od toga, a tako na kraju i bude, ali mnogo želja ostane neispunjeno. Postoje neki zahtjevi koji se recikliraju iz godine u godinu, a neki su pusta želja toliko dugo da se već pomalo pretvaraju u pravu znanstvenofantastičnu priču.
Sportsko-rekreativni centar Grana Klaka u Dubravi posljednji je put obnavljan prije četiri desetljeća, a da će tri nogometna, dva košarkaška i dva rukometna terena te atletska staza, park za djecu i svi popratni objekti ponovno zasjati starim sjajem, priča se već godinama. Pritom se svaki put kaže kako je baš ova godina prava za obnovu, a za to vrijeme derutni tereni sve više trule.
Već je stara priča i uređenje parka na Kozjaku, nova sportska dvorana u Dubravi, stadion u Sesvetama, sanacija mostova preko Save koji samo što se ne raspadnu, uređenje remize... Popis projekata koji se godinama čekaju puno je duži, a tek tu i tamo realizacija nekog od njih izazove pravo malo oduševljenje. Pa koliko se samo čekalo početak uređenja i ponovno pokretanje žičare? Toliko da zvuči gotovo nevjerojatno da će se to uistinu dogoditi ove godine. Pa eto, ako je mogla zaživjeti jedna SF priča poput žičare, onda će valjda jednom i sve ostale nedosanjane. Stoga bi se umjesto dugog popisa želja, Zagrebu trebala zaželjeti samo jedna – da se konačno riješi svih starih i krene u nove projekte.
