“Dragi Djedice, ove mi godine donesi punu svoju crvenu vreću zdravlja, Božjeg blagoslova, mira i blagostanja. Može i mir u svijetu. Dobro, ako baš ne može u svijetu, onda barem u Velikoj Gorici. Daj da se smire tenzije između suprotstavljenih političkih opcija, da se snizi cijena grijanja, da ljudi zarade plaću i da najzaslužniji prime nagradu na Dan grada. Eto, Djedice, to su moje želje”... Tako bi otprilike, usuđujemo se nagađati, izgledalo pismo gotovo svakog Velikogoričanina koji barem malo prati sva zbivanja u gradu...
Ne šalite se!
Ne šalite se! Ako adresirate takvo pismo na Sjeverni pol, Djedica će sigurno naš grad zaobići. I što će djeca onda?
Kako ćete njima objasniti Beus-Škare Ožbolt-Fabijančić-Barišić slagalicu?!
Nikako.. Bez panike.
Djedica baš svima ispunjava božićne želje, i starima i mladima, pa i onima koji su malo ili puno zločesti. Bu djedica ispunil i želje naših političara jer one su ove godine, valjda u skladu s recesijom, jako skromne?! Tako je gradonačelnik Dražen Barišić privatno poželio zdravlje cijeloj obitelji. Poslovno – želja je sasvim drukčija.
– Želim da realiziramo ugovor s Crkvom o darivanju zemlje u Novom Čiču kako bismo mogli početi graditi novu osnovnu školu u tom mjestu. Želim i da što prije zažive gospodarske zone koje će otvoriti nova radna mjesta – zaželio je.
Želja do želje...
Njegov zamjenik Ervin Kolarec poželio je pak – najmlađim sugrađanima osigurati dovoljno mjesta u dječjim vrtićima i što prije odigrati neku utakmicu u novoj sportskoj dvorani. I što će sad Djedica? On u Gorici nema posla jer su glavni u Gradu ionako sve svoje želje još i prije Božića obećali biračima....
Deda Mraz je već davno zaspao! U onoj, Jugoslavij!!