Potres njegovu zgradu na Britancu nije jako oštetio, a i dimnjaci su preživjeli. No ostao je bez plina pa je pozvao dimnjačara da ispita stanje jer bez njegova amenovanja ne može ponovno dobiti toplu vodu i grijanje. I tu je, kaže Boris Fischer, počela “muljaža”.
– Dobio sam negativan atest, u kojemu stoji da je fi, promjer dimnjaka, 16, no da je problem u tome što širina varira od 12 puta 12 do 16 puta 16 centimetara, odnosno da je preuska. No, kad sam otvorio dimnjak i išao sam izmjeriti, vidio sam da je fi 22 centimetra – govori Fischer. Nazvao je zatim Dimnjačarsku obrtničku zadrugu i ostao zabezeknut odgovorom.
Nije trebao ni dolaziti?
– Rekli su mi, onako nonšalantno, da daju negativan atest temeljem paušalne procjene. I da je dimnjak ionako neispravan jer je zidan. Upitam ih ja, u redu, ali zašto onda niste to stavili kao pravi razlog negativnog atesta? I nisam dobio pametan odgovor – prepričava Fischer dodajući kako je sa svojim iskustvom odlučio izići u javnost jer su tisuće ljudi u istoj situaciji.
– Radim u Njemačkoj i mogu si priuštiti 20 do 30 tisuća kuna za novi bojler, cijevi, sanaciju, iako ni meni novac ne raste na grani. No što je s ljudima koji to nemaju? A oni paušalno pišu te negativne ateste po cijelom gradu. Nije to u redu – kaže Fischer, koji stan na Britancu iznajmljuje, a mladić koji u njemu trenutačno stanuje plaća samo režije.
– Ondje živi kao u ledenjači, nisu ljudski uvjeti – govori Fischer.
Problema vezanih uz slučaj ima nekoliko, a paušalna izmjera promjera zapravo je najmanji, oštar je Dejan Lončarić, voditelj grupacije dimnjačara pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. No, dodaje, tako se ne smije raditi jer se procjene donose isključivo nakon izmjere izvedene instrumentima.
– Postoji pravilnik prema kojem se radi, a promjer se određuje izmjerom uz vizualnu provjeru. Ako je dimnjačar zaista nalaz napisao nakon paušalne provjere, to nije dobro – kaže Lončarić. Veći je problem, dodaje, što na atestu ne piše pravi razlog neispravnosti, a to je činjenica da je od opeke. Takvi se dimnjaci, naime, automatski smatraju neispravnima, što je dimnjačar morao znati i navesti.
– A ako je već poznato da su takvi dimnjaci neispravni, onda nije bilo potrebe ni da dimnjačar uopće dolazi. Po meni, ovako se ubire lova na atestima za koje unaprijed znaju da će biti negativni – ističe Lončarić.
Kontaktirali smo i šefa zagrebačke Dimnjačarske obrtničke zadruge Nenada Zrinskog, no on nas je uputio na predsjednika njihove skupštine Željka Dorotića, koji kaže da u konkretan slučaj ne može ulaziti dok nema uvid u sve informacije pa tako ne zna reći zašto na atestu nije pisao točan razlog. A što se tiče mjerenja promjera, ističe kako se to ne radi paušalno.
Zidani automatski neispravni
– Mjerenje treba biti decidirano metrom i u nalazu treba stajati točno koji je promjer, a visina dimnjaka također mora biti naznačena. Taj nalaz je temeljni dokument projektantu i izvođaču za sanaciju kako bi se znalo koja se cijev mora staviti u novi dimnjak – objašnjava Dorotić. Potvrđuje i da se svi zidani dimnjaci automatski smatraju neispravnima.
– To su dimnjaci zgrada starih sto i više godina koji su prošli nekoliko generacija goriva i jednostavno se ne mogu priključiti na novo, sofisticirano ložište – kaže.
A pozitivan atest dimnjaka nužan je da bi kućanstva koja su nakon potresa ostala bez plina opet imala toplu vodu i grijanje. Takvih je, kažu u Gradskoj plinari, trenutačno oko 7000. I ako je atest pozitivan, za priključenje se ne mora mijenjati bojler iz atmosferskog u kondenzacijski.
Dimnjaci koji su godinama bili dobri za dim drveta, ugljena i tko zna čega sada ne valjaju za fini, sofisticirani i napredni plin.