U svojoj je stogodišnjoj povijesti gorio tri puta. No nijedan požar nije toliko uništio Paromlin kao onaj 1988., koji je izbio u noći točno na Dan žena. Tada je znatno oštećena mlinska zgrada i zgrada transmisije, posebno krovište, međukatne konstrukcije i postrojenja.
U pitanje je dovedena sigurnost građevine, a potvrdila je to i studija koju je u travnju iste godine izradio Građevinski institut. “Nagorjeli zidovi ugrožavaju okolinu i trebaju se srušiti”, bio je zaključak stručnjaka.
Od hotela do knjižnice
“Potmuli prasak”, kako su opisali požar u tadašnjem dnevnom tisku, probudio je stanovnike, a vatra na četvrtom katu zgrade ubrzo je zahvatila hrastovu konstrukciju, pa “iako su vatrogasne brigade brzo stigle, a i sami radnici pokušali lokalizirati požar, vatrenu stihiju više ništa nije moglo zaustaviti”. Požara se još sjeća Franjo Šoltić, bivši direktor Klare Zagreb d.d., tvrtke koja je proizvodila brašno u tvornici Paromlin sve do požara 1988.
Osmog ožujka te godine, složit će se mnogi, započeo je proces propadanja Paromlina koji dosad nije zaustavljen. Želeći upozoriti na činjenicu da kompleks i 33 godine poslije nije priveden svrsi, Šoltić je Večernjem listu ustupio fotografije vezane uz događaj, ali i one starije na kojima se vidi kako je Paromlin nekad izgledao. Ideje i interes za uređenjem kompleksa postoje, kaže, još od vremena dok je on ondje radio. Nekoliko godina prije nego što je Paromlin preuzeo Grad Zagreb, Šoltiću su se javili kanadski investitori s namjerom da ulažu u kompleks. Trebao je ondje biti hotel, no nije došlo do dogovora između Grada i investitora, a to je bio samo još jedan u nizu planova za kompleks.
Govorilo se da će se ondje smjestiti, prije nego što su ga izgradili u Novom Zagrebu, Muzej suvremene umjetnosti, višenamjenski kulturni centar, kongresni centar, a zadnje i glavna zgrada Knjižnica grada Zagreba.
Hoće li “na bubanj”?
Iako prostor Paromlina u Gradu smatraju jednim od najvažnijih zagrebačkih spomenika industrijske arhitekture (barem tako navode u dokumentu koji je izradio Ured za strategijsko planiranje u kojem su objedinili povijesni pregled, prostorno-plansku dokumentaciju, provedene natječaje te projektne ideje, kao i okvirne smjernice razvoja), taj bi se kompleks prema planu proračuna za ovu godinu trebao naći na bubnju, zajedno s tvornicama Gredelj i Zagrepčanka. U tu sudbinu, doduše, sumnjaju čak i u Gradu i pitanje je hoće li uopće do toga doći, posebice stoga što postoji mogućnost da upravljanje gradom preuzme neka druga garnitura.
Paromlin se dodatno uništio 2013., kad se u veljači urušio južni zid mlinskog bloka. Daljnje urušavanje glavne zgrade dogodilo se pred jakim naletima vjetra 11. studenog iste godine, kada su se urušili gotovo cijeli sjeverni i dobar dio zapadnog zida. Godinu dana poslije, prema odobrenju gradske vlasti, srušen je i 45-metarski dimnjak. Kompleks je današnji izgled poprimio od 1906. do 1908., iako je prvobitna zgrada parnog i umjetnog mlina sagrađena 1863.
Možda je neki drug Pripuz i tada imao prste u požaru neki kanađani su htjeli lovu uložit. A pitalo se nešto i drugove. ...