Dolove i brijeg zabijelio je proteklog vikenda snijeg, a omiljeno zagrebačko sanjkalište Cmrok, pak, njegova umjetna varijanta. Čim je otvoreno, izazvalo je brojne reakcije Zagrepčana, kako pozitivne tako i negativne. Jedni se žale na još jednu preplaćenu stvar na popisu “snježnih radosti” gradonačelnika Milana Bandića, drugi tvrde kako umjetni snijeg usto zagađuje okoliš jer mu se dodaju kemikalije koje onečišćuju Medvednicu. A treći su, dakako, posebice najmlađi, jednostavno jedva dočekali izvaditi saonice i spustiti se na bijelom pokrovu.
Je li štetan za okoliš?
– I ove iznadprosječno tople zime Grad besramno rasipa resurse i novac na umjetni snijeg. Za takvu stazu debljine približno 30 centimetara potrebno je oko milijun litara vode po hektaru. Pritom se troši oko četiri kWh energije za proizvodnju jednog metra kubičnog snijega. Kako se na visokim temperaturama snijeg ne bi topio, dodaju mu se kemikalije koje su štetne za tlo i vegetaciju. Dugotrajni pokrov umjetnog snijega iznimno je štetan za ekosustav, posebice na Medvednici koja ima status parka prirode te brojni stručnjaci upozoravaju da se takva praksa treba zaustaviti – oglasili su se iz zagrebačkog ogranka globalne ekološke inicijative “Extinction Rebellion”.
Geologinja i rukovoditeljica odjela stručnih poslova zaštite, očuvanja i održivog korištenja Parka prirode Medvednica, Tajana Ban Čurić, pak, kaže da se ne slaže s njihovim tvrdnjama jer godinama prati, uz pomoć kolega s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, kemijski sastav snijega i vode. – Nema nikakvih negativnih tvari u tom snijegu, ni aditiva, ni kemikalija. Prvi bismo reagirali da je suprotno. Koristi se isključivo voda koja se na određenoj temperaturi, kroz filtre u topovima, pretvara u snijeg. Na isti se način i održava. Dakle, ako se otopi, ide novi sloj – ističe Tajana Ban Čurić, dodajući kako tlu zimi, prema analizama Agronomskog fakulteta, šteti posipavanje ceste solju jer ona odlazi u prirodu.
Treba novca za važnije stvari
Rukovoditelj skijaških staza i terena Sljeme, Igor Žiljak, na otvorenju je kazao kako se umjetni pokrov pripremao četiri tjedna uz pomoć tvornice snijega i stroja za ravnanje, a na sanjkalištu će se moći uživati sljedeća tri mjeseca. A već prvog vikenda Cmrok su posjetile stotine djece i roditelja, baš kao i druge dijelove Sljemena. I zato se neki stanovnici metropole pitaju je li bilo baš nužno, prema podacima koje je iznio sam šef sanjkališta Žiljak, utrošiti 190.000 kuna na petnaestak metara staze?
– Da nema umjetne staze, djeca ne bi bila zakinuta. Prije su se sanjkali na bilo kakvoj uzbrdici. Sve je to danas postao nepotreban luksuz. Ima važnijih stvari na koje se mogao utrošiti novac – kaže agronom Marino Marić.
U teškim vremena kada su, složile su se prijateljice Jasmina Hadžić i Gordana Petković, potres i pandemija prouzročili ogromnu štetu u Zagrebu, treba biti oprezan kako se troši novac iz gradske blagajne.
– Nije definitivno vrijeme za rasipanje. Moglo je bar ove zime bez toga – kažu.
Pitali smo i u Gradu da komentiraju situaciju, no do zaključenja broja nismo dobili odgovor.
Nema razmaka, maske su van mode, ma bitno da se oni sankaju...bravo Miki...