U trenutku kada su zaokružili nečije ime ili listu na izborima, građani su određenoj osobi ili stranci dali svoje povjerenje da bude na vlasti.
No to nipošto ne znači da su pristali da netko apsolutno vlada, odlučuje i radi ono što želi. Građani imaju pravo, ali i dužnost tijekom cijelog mandata pratiti svaki potez onih na vlasti te se mogu i trebaju buniti ako u bilo kojem trenutku zaključe da vlast kojoj su dali povjerenje radi protiv njihova interesa. No pravo sa sobom povlači i pitanje odgovornosti, pa tako građani moraju znati, ako se protiv nečega žele buniti, da to moraju napraviti politički zrelo i odgovorno.
Školski primjer kako to ne bi trebalo izgledati ovih dana dolazi iz Brezovice, gradske četvrti na jugu Zagreba. Tamo su, naime, osvanuli plakati kojima se građane poziva na bunt zbog izgradnje spalionice u tom kvartu. Naravno, ne zna se tko je lijepio plakate, ali je sigurno da je to netko tko ne barata ni osnovnim pojmovima. “Poziv na linč“ pun je netočnih podataka, čak je i uzrok nezadovoljstva pogrešan. U Brezovici se nikada nije i neće planirati gradnja spalionice jer zakoni i pravilnici to ne dopuštaju. No planira se izgradnja nove kompostane, a razlog je razuman – riječ je o ruralnom kraju u kojem se mnogi još bave poljoprivredom.
Kada su shvatili da su pogriješili, autori plakata postavili su ispravljene verzije u kojima ponovno pozivaju na bunt, ali protiv kompostane i to iz samo njima poznatih razloga. Tako su samo digli paniku u svome mjestu te pokazali kako se ne ponaša odgovoran građanin. Svatko tko je nezadovoljan ima pravo to jasno i glasno reći. No, buniti se ne znači anonimno urlati i dizati paniku nego argumentirano stati iza svog mišljenja i braniti ga, prije svega točnim i provjerenim informacijama. U suprotnom je bolje šutjeti jer se ovako samo smanjuje vjerodostojnost svih ostalih građana koji se odgovorno bore za svoja prava.
Pogledajte i prosvjed protiv uvoza smeća iz Zagrebačke županije:
Ne bi išlo baš tak; kada b i se informacije objavljivale, kada se ne bi uporno prikrivalo činjenice, kada bi se još sve objavilo kratko, jasno i običnom čovjeku razumljivo - sumnjam da bi bilo toliko nesporazuma.. Lokalni pa općinskii /gradski te državni službenici koje Mi plaćamo i izabrali smo ih, ne da čitaju novine, vise na društvenim mrežama, drijemaju ili ih nema na sjednicama nikada ili šute - moraju shvatiti da su dužni bazi javljati što, kako, zašto i kada, pitati bazu kaj misli o tome i sl. Onda ne bi bilo prostora za nagađanja i pogrešna tumačenja.