Svaka komercijalna ideja za koju ljudi shvate da bi im mogla donijeti zaradu ima više-manje isti put od nastanka do stabilizacije. Na tržištu se prvo javljaju pioniri ideje, investitori koji su nanjušili priliku za dobar posao.
Također, tu su i prvi korisnici, odnosno kupci proizvoda ili usluge koji su ideji prvi odlučili dati priliku. Kaže se kako će upravo oni, i jedna i druga strana, najviše profitirati jer u početku cijena nije velika pa će kupci dobro proći, a i vlasnici će zaraditi jer još nema konkurencije. Zatim slijedi afirmacija proizvoda ili usluge pa cijena skače. Investitori trljaju ruke, a unatoč skupljoj ponudi više je i kupaca jer je ideja sve popularnija. No snovi investitora brzo se ruše jer raste i broj onih koji na ideji žele zaraditi. Pa je konkurencija sve veća, oni koji si to mogu priuštiti ruše cijene i dolazi do propadanja velikog broja ulagača, čak i među onima koji su s idejom prvi krenuli. Kolaps je zbog hiperprodukcije neizbježan, no događa se da na kraju opstaju najuporniji, cijena je izbalansirana, a stabiliziran je i broj kupaca. Prirodni je to put, a opisani model može se gotovo šablonski primijeniti na situaciju s iznajmljivanjem apartmana u Zagrebu.
Kada je grad doživio turistički bum, najbolje su prošli oni koji su prvi počeli iznajmljivati iako je cijena u početku bila još dosta niska. No onda je cijena naglo počela rasti i priliku za zaradu uz malo ulaganja prepoznao je velik broj ljudi. Tako je Zagreb u 2017. godini imao 38 posto više apartmana nego godinu prije. Ukupni je broj iznosio više od 3000 apartmana, od kojih je samo lani otvoreno njih 1090. Preračunavanjem se dolazi do brojke od nevjerojatnog 91 novog apartmana mjesečno. Iako u Zagreb dolazi sve više turista, konkurencija je prevelika i mnogo apartmana zatvara svoja vrata. No i iznajmljivači su svjesni da je to samo faza koju treba proći i koju će preživjeti najsnalažljiviji te da je Zagreb na korak do stabilizacije tržišta iznajmljivanja apartmana.
Trebala je i RH "diplomirati ekonomiju" pa taj sektor oporezovati kao i ostale, a ne da su neke "svete krave" (plate malo paušala i to bi bilo sve). Naime, to je, općenito govoreći, primitivan tip smještaja gdje puno toga ovisi o "gazdama" i malo privatnosti ostavlja gostu i nema standarda usluge nego sve ovisi o domaćinima koji su jednom prošli kategorizaciju, u slučaju mnogih obalnih apartmana je to bilo davnooo! A cijene su nalik hotelskom sektoru, oko kojeg država sustavno postavlja omču, PDV, plaće zaposlenih i izdvajanja iz njih, kategorizacija, inspekcije ove, one, ZAMP, naknada za poslovanje u povijesnim jezgrama itd. itd. Tako da, nerijetko oholi vlasnici apartmana, guše razvoj obiteljskih hotela, a i trpaju gotovinu u svoje džepove u neravnopravnoj borbi za gosta s njima. Da me ne bi krivo razumjeli, ima divnih vlasnika i lijepo i moderno uređenih apartmana, ali većinom je to otužna priča gdje se samo gleda zarada i gosti kao cash cow (muzara za novac). Pa bi država trebala poticati razvoj hotela umjesto da žmiri na apartmanizaciju!