Na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu, jednoj od najcjenjenijih umjetničkih smotri na svijetu, pored službenog predstavnika SAD (Brucea Naumana, čiju izložbu organizira Philadelphia Museum of Art) izlagat će i brojni američki umjetnici, uglavnom iz New Yorka. Na najvećem dosad Bijenalu sa 77 zemalja učesnica (svoje umjetnike prvi put će poslati i Vatikan i Ujedinjeni Arapski Emirati) bit će izloženi Njujorčani Tony Conrad, Paul Chan, dvojac Gyton/Walker, Joan Jonas, Rachel Harrison, Spencer Finch, Rirkrit Tiravanija, Jorge Ortero-Pailos… Umjetnike je odabrao Daniel Birnbaum, koji je tu jaku postavu najavio na tiskovnoj konferenciji u njujorškom Talijanskim kulturnom centru.
Dvoje poznatih američkih umjetnika može unaprijed računati na nagradu: najavljeno je da će vizualnom umjetniku Johnu Baldessariju i Amerikanki japanskog porijekla Yoko Ono biti dodijeljen Zlatni lav za životno djelo. Premda je ta konceptualna umjetnica najpoznatija kao udovica slavnog rockera Johna Lennona, osnivača The Beatlesa, najveće i najznačajnije rock grupe u povijesti, u umjetničkim krugovima se njezini radovi itekako cijene; i Lennon ju je upoznao tako što je prvo razgledao njezine radove na jednoj samostalnoj izložbi.
Yoko Ono rođena je 1933. u Tokiju u japanskoj obitelji "plave krvi", a zbog očevog bankarskog posla djetinjstvo je provela u San Franciscu, Hanoju i Tokiju; kao 12-godišnjakinja preživjela je američko razorno bombardiranje japanske prijestolnice i kasniju poslijeratnu neimaštinu. S obitelji je stigla u SAD 1950. i završila poznati koledž Sarah Lawrence (na kojem je studirala i Linda Eastman, kasnije supruga Paula McCartneya). Konceptualnom umjetnošću i performansima počela se baviti u okviru grupe Fluxus, čiji ju je osnivač George Marciunas podržavao i mentorirao, ali se ipak odlučila za samostalnu umjetničku karijeru, često nastupajući s Johnom Cageom koji je bio jedan od njezinih najvećih uzora. Bavila se i eksperimentalnim filmom, a njezina knjiga "konceptualnih uputa" pod utjecajem Sartreovog egzistencijalizma, "Grapefruit", doživjela je nekoliko izdanja.
Nakon što ju je na njezinoj samostalnoj izložbi u londonskoj galeriji Indica u studenom 1966. upoznao John Lennon i stupio u vezu s njom, slava pratilje (kasnije i supruge) jednog od Beatlesa višestruko je nadjačala njezinu umjetničku slavu. Lennonovi fanovi često su zamjerali Yoko Ono što Lennona uvlači u svoju konceptualnu umjetnost i petlja se i u njegovu glazbu, ali ta umjetničko-rockerska veza trajala je sve do Lennonove pogibije u atentatu 1980. Ni naslov "najomraženije rock-udovice" nije potrajao – u devedesetima je tu "počast" od Yoko Ono preuzela Courtney Love.
Venecijanski Zlatni lav nije prva počast za Yoko Ono. Njezina retrospektiva 40 godina umjetničkog rada, YES YOKO ONO, nagrađena je 2001. prestižnom nagradom Međunarodnog saveza umjetničkih kritičara za najbolju njujoršku izložbu, 2002. je dobila medalju Showhegan za rad u raznim medijima, a 2005. Japansko društvo u New Yorku dodijelilo joj je nagradu za životno djelo.
Evo što je Yoko Ono nakon vijesti o nagradi izjavila na svojoj web stranici (imaginepeace.com):
Dragi prijatelji,
kad sam čula da sam odabrana za Zlatnog lava za životno djelo 2009., osjetila sam se kao da sam u magli i slušam udaljenu sirenu! Magla se polako raščistila, a sirena promijenila u govor kojim je direktor Bijenala to objavio. I što da kažem… hvala vam?
John bi bio tako ponosan na mene. "Rekao sam ti, zar ne?" rekao bi. I meni je drago.
Osjećam se kao da sam odjednom dobila veliku rođendansku čestitku. Vidim sebe kako se borim da je zadržim u srcu. Hvala vam što ste bili uz mene sve ove godine. Ja sam sretna cura.
