Koliba”, novi naslov koji odnedavna nudi Knjižara Ljevak, roman je koji
je prošle godine u Americi imao zavidan broj čitatelja, a velika većina
njih roman je opisivala kao “potresan, očaravajući, iscjeljujući“.
Autor William P. Young priču započinje tragedijom koja u čovjeku
izaziva veliku bol i gubitak vjere. Vjera je preporođena u Kolibi, na
mjestu gdje se glavni lik susreće sa Starim (Bog odmila), Isusom i
Svetim Duhom. Ostatak romana je u dijaloškoj formi i u svrhu je
intimiziranja Boga i čovjeka.
– Napisao sam ovaj roman na nagovor svoje supruge Kim. Oduvijek sam
pisao za svoje prijatelje i obitelj, ali nikad nisam pomislio da bilo
što objavim, uključujući “Kolibu”. No, Kim je željela da na jednome
mjestu zapišem svoja razmišljanja na dar našoj djeci. Volim umjetnost i
fikciju jer svatko može u njih unijeti svoje osobne živote. Zato sam
“Kolibu” htio iskoristiti za razgovor sa svoje šestero djece kako bih
odgovorio na životna pitanja: tko je zapravo Bog? Tko sam ja tom Bogu?
Tko je zao? – objašnjava Young.
• Koliko ste se
tijekom pisanja oslanjali na Bibliju?
– Biblija je bila moj glavni oslonac. No, nisam htio da ljudi zatvore
knjigu jer je već na prvi pogled religijska, pa sam na početku odlučio
biti indirektan. Radije sam upleo istinu iz Pisma u samu priču.
• Ohrabrujete li
svojim romanom ljude da posumnjaju u ono što ih uči kršćanska teologija
te da ostvare intimniji odnos s Bogom?
– Da. Ako vjerujemo u nešto, ne znači da je to istina. Isus nije došao
osnovati novu religiju koja će se natjecati s već postojećima, nego je
došao uništiti religiju govoreći istinu o srodstvu koje je već
postojalo unutar Boga (između Oca, Sina i Duha Svetoga). Ovo uključuje
i religiju “kršćana” koja govori kako put prema Bogu krčimo kajanjem za
svoje grijehe i ponašanjem koje je ograničeno strahom. Ne možemo
izliječiti sami sebe.
• Što smatrate
da je najvažnija misao “Kolibe”?
– Mnogo je divnih istina u ovoj priči i ljudi su različito reagirali na
njih, ovisno o tome što ih najviše dirnulo. Za mene je središnja i
najljepša istina ta da je Bog dobar, uvijek i u svakom trenutku naših
života. Luciferova optužba protiv Božjega karaktera u Knjizi Postanka
još je uvijek od osnovne važnosti za nas. Možemo li vjerovati Bogu čak
i kada on iznevjeri naša očekivanja? Je li on dobar? Jesam li mu
posebno drag?
• Mislite li da
bi Crkvu kao instituciju trebalo ostaviti po strani kako bismo
ostvarili pravu povezanost s Bogom?
– Prava povezanost s Bogom nema nikakve veze s okolnostima našeg života
niti sa svijetom punim institucija. Sve institucije stvorio je čovjek,
ali prisutnost Boga sve prožima. Sloboda znači da živiš u suživotu s
Bogom bez obzira na vrijeme ili prostor u kojem se nalaziš. U “Kolibi”
ne pozivam na svrgavanje institucija (ni religijskih ni bilo kojih
drugih), ali učim kako biti “u njima, ali ne zbog njih”. Ako nisi
slobodan da budeš članom religijske institucije, nisi uopće slobodan,
ali ako nisi slobodan da ne budeš dio institucije, također nisi
slobodan.
• U knjizi ne
spominjete pakao. Što bi Stari rekao: što se događa s grešnicima i
nevjernicima?
– Ova knjiga je roman, a ne sustavna teologija. Mnogo je stvari na koje
se ne osvrćem (pogledajte samo broj stranica religijskih knjiga). Ako
roman čitate samo kao teologiju, promašit ćete bit. Ipak, život je
teologija, stoga je ona upletena u priču. Da odgovorim na pitanje,
mislim da bi Stari rekao možda ovo: “Dijete, vrata moje kuće uvijek će
biti otvorena za bilo koje od moje djece, pa i za mog mušičavog sina
koji je potratio čuda koja sam mu dao, odlazeći predaleko od doma, ili
za sina koji se izgubio trudeći se da kroz razna religijska djela
“zadobije” moju ljubav, ljubav koja je uvijek bila potpuno njegova.”
Pakao je neprestano odbijanje ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga, i Stari
poštuje taj izbor. Suprotno od onoga što nas teologija uči, to ne znači
odvajanje. Najjasniji stih o paklu u Novom zavjetu glasi “njihova muka
danju i noću bit će u prisutnosti Isusa i njegovih anđela”. Nema govora
o separaciji.
• Zašto ste
odabrali imena Elousia i Sarayu za Boga i Svetog Duha?
– Elousia je kombinacija grčkog i hebrejskog. El je od Elohim, Bog
stvaratelj, Ousia znači Bitak, stoga je ideja tog imena da je Stari Bog
stvoritelj koji je temelj svega (Ja sam koji jesam). Sarayu je iz hindi
jezika. Sviđala mi se metafora vjetra za Duh Sveti, i jednom prilikom
molio sam ženu iz Indije da mi napiše svoju riječ za vjetar. Odgovor je
bio Sarayu (izgovara se Sau’rau’ju, s naglašenim r). Pitao sam je što
to točno znači, jer nisam htio da Duh Sveti bude uragan, tornado ili
slično. Rekla je: “To je običan vjetar koji vas uhvati nespremne. Kad
ti je toliko vruće da misliš da ćeš umrijeti, odjednom niotkud zapuše
taj vjetar koji te ohladi i sve promijeni.”
RAZGOVOR U hit-romanu “Koliba” pisac W. P. Young razgovara s Bogom
W. P. Young: Život je teologija
