Sramota je koliko u Vladi nemaju predodžbu kako ljudi žive, kome
zapravo treba, a kome ne treba pomoći, koji su razmjeri siromaštva i
kako na njih odgovoriti! Struja će neizbježno poskupjeti jer HEP nije
socijalna ustanova, nego privredni subjekt koji mora pratiti tržište,
inače će propasti.
Vlast je tu da pomogne onima koji ne mogu, što je i osnovna uloga
socijalne države i odlika solidarnosti među ljudima. Vlada je
pripremila dva modela kako će to učiniti i oba su čisti promašaj –
država će potrošiti oko milijardu kuna da bi ublažila poskupljenja
struje, hrane i energije, a pritom neće pomoći siromašnima: obiteljima
s puno djece u kojima radi jedan ili nijedan roditelj, nezaposlenima,
starcima u samačkim kućanstvima koji su definitivno najugroženija
skupina, onima koji ne voze automobile...
Čim je krenula priča o subvencijama, stručnjaci su upozorili Vladu da
ne prtlja s kriterijima te da cijene nikako ne veže uz potrošnju.
Siromašnima treba izravno pomoći, a ne obilaziti oko njih kao mačka oko
vruće kaše.
Nečuveno je što u Vladi govore da nemaju prave evidencije socijalno
potrebitih građana te da uvode limite potrošnje jer se boje da će novci
otići lažnim siromasima. Sve će to, kao, riješiti Šukerov porezni broj
kad ga jednom uvede jer će tek njime dobiti uvid u socijalni i imovni
status svojih građana. Da je Hrvatska nekakva normalna demokratska
država, zbog toga bi letjele mnoge glave, jer država godišnje daje 4
posto BDP-a, odnosno oko 10 milijardi kuna, siromašnima, a ispada da i
ne zna jesu li ti ljudi stvarno siromašni ili nisu.
Dakako da jesu, nezavisna istraživanja pokazuju da je 11 posto
stanovnika Hrvatske siromašno, to je negdje oko 450 tisuća građana.
Kaže to i zdrav razum, zna se koje su regije stradale, gdje nema posla.
Njima treba pomoći, a pogotovu sada kada cijene divljaju i kada se
teško provlače i oni koji se smatraju nekakvim srednjim slojem. Umjesto
da ide ciljano prema njima, kad već u proračunu ima novca za pomoć,
vlast se odlučila na poteze koji će najmanje pomoći siromašnijima.
Povećanje neoporezivog dijela plaće za 200 kuna ide naruku samo onima
koji porez plaćaju, ali ne i nezaposlenima, za ljude s puno djece, koji
su već oslobođeni te porezne obveze, mjera nema učinka, nema ni za one
s malim plaćama, građanima na zaštićenim područjima i slično.
I sa strujom je zbrka još veća, ispada da će poskupljenja biti
pošteđeni samci, mladi juppieji koji ganjaju karijeru, vikendaši, ljudi
koji ne borave kod kuće i zapravo im je svejedno koliko je struja. Da
bi skrenuo pozornost s poskupljenja, premijer se prvo poigravao s
postocima poskupljenja, a onda je nastavio plašiti narod gradnjom novih
nuklearki. Tko zna čega bi se još sjetio da mu na dan poskupljenja
upomoć nije priskočila nogometna reprezentacija.
U POVODU
