Uvijek je priča ista: oni svime upravljaju, za sve su odgovorni, najmanje pridonose, a najviše profitiraju. Oni su Židovi, istodobno religijska grupa i narod koji je tijekom povijesti postao svjetski simbol progona. Nakon Drugog svjetskog rata i dobro dokumentiranih nacističkih užasa prema tom narodu, u kojima je svesrdno sudjelovala i Nezavisna Država Hrvatska, antisemitski se osjećaji u Europi manje otvoreno naglašavaju, ali postoje. A u nekim slučajevima, nažalost, i rastu. Židova je danas u Europi samo oko milijun i pol, ali i dalje su u fokusu rasista.
Kritika Izraela dopuštena
Poznat je slučaj iz Berlina iz travnja ove godine kada je 19-godišnji tražitelj azila iz Sirije napao 21-godišnjeg Izraelca zato što je ovaj nosio židovsku kapu jarmulku na glavi. Paradoksalno, to što mu je počinitelj vikao “Yehudi”, što na arapskom znači Židov, uopće nije bilo točno jer žrtva to nije, već je Arapin koji je nosio kapu kako bi svom prijatelju dokazao da – nije opasno nositi jarmulku na ulici.
U Bruxellesu je 2014. Francuz alžirskog porijekla u terorističkom napadu ubio četvero ljudi u židovskom muzeju. Sljedeće godine u Parizu je ubijeno četvero Židova u napadu islamističkog radikala na košer supermarket.
Video - Marko Danon, Židov čijeg je oca od smrti spasio Alojzije Stepinac
Prije pet dana u Beču je održana konferencija “Europa nakon antisemitizma i anticionizma – Očuvanje židovskog života u Europi” kojoj je cilj bio upozoriti na rastući antisemitizam na Starom kontinentu. Sudjelovali su židovski i europski lideri.
– Židovske su zajednice u Europi sve više zabrinute za sigurnost i pesimistične oko svoje budućnosti – rekao je lider Europskog židovskog kongresa Moshe Kantor na toj konferenciji.
Sebastian Kurz, austrijski kancelar, na konferenciji je priznao da Austrijanci moraju biti iskreni oko svoje prošlosti jer “nisu bili samo žrtve, nego i počinitelji”.
Pritom je Kurz osmislio i “Katalog politika za borbu protiv antisemitizma” koji je predstavio na konferenciji i koji je najavio da će predočiti liderima na europskom summitu u prosincu. Taj katalog sadrži niz konkretnih politika poput zapošljavanja povjerenika za borbu protiv antisemitizma u zemljama EU, izdvajanje dijela BDP-a za borbu protiv antisemitizma, isključivanje antisemita iz političkih stranaka, držanje internetskih tvrtki odgovornima za antisemitski sadržaj na njihovim platformama...
– Poseban problem može biti velik dolazak migranata iz muslimanskih država koje imaju drugačije shvaćanje Izraela ili antisemitske ideje koje mi ne bismo htjeli imati u svom društvu – kazao je austrijski kancelar Kurz prošle srijede. Dakle – nismo riješili ni svoj (europski) antisemitizam, a s migrantima smo uvezli novi (arapski) antisemitizam, poručio je Kurz.
Docent sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, politolog, orijentalist i povjesničar Boris Havel smatra da danas apsolutno postoji porast antisemitizma u Europi. Kao primjer navodi Francusku. O toj zemlji, s istodobno najvećom muslimanskom i židovskom populacijom u Europi, pisao je u srpnju ove godine i New York Times. Tako čitatelji tih uglednih novina mogu saznati da su u čak 40 posto svih nasilnih zločina, koji su bili rasno ili religijski motivirani, Židovi bili žrtve. Iako čine samo jedan posto stanovništva! Čak se i u odnosu na 2016. broj antisemitskih zločina povećao za 20 posto.
Kao počinitelji navode se u većini slučajeva muslimani, a najveći porast zločina dogodi se u trenucima kada ratuju Izraelci i Palestinci. Zbog toga se francuski Židovi sve više sele iz pariških predgrađa, gdje živi mnogo muslimana, u židovska susjedstva ili pak u Izrael kamo se u posljednjih 18 godina preselilo dvostruko više francuskih Židova, čak 50 tisuća njih, nego u 18 godina prije toga.
– Židovski lobi stoji iza vlade Pete Republike (Francuske op. a.). Drže moć u svim zemljama Europe – citirali su u tom članku jednog vozača kamiona marokanskog porijekla, što je dobar pokazatelj teorije zavjere.
Pa ipak, New York Times navodi da se neki muslimanski lideri pokušavaju boriti protiv antisemitizma u svojoj zajednici, da je porastao i broj protumuslimanskih zločina te da su sami muslimani žrtve u zapošljavanju ili u tretmanu policije prema njima. Situacija nije crno-bijela.
Boris Havel objašnjava da u Europi trenutačno postoje tri linije antisemitizma.
– U prvoj su, trenutačno najbrojnijoj i najvažnijoj, nositelji migranti s Bliskog istoka i Afrike. Njihovi su motivi religijski, i to prije svega zbog nekih kanonskih tekstova islama koje ti muslimani poznaju. Neki od muslimanskih migranata iz Sirije, Sudana, Afganistana, Somalije... nikada nisu vidjeli Židova, ali kad pročitaju da su neki od njih pokušali nauditi muslimanskom proroku Muhamedu, kod dijela njih to je raspirilo neprijateljstvo koje je postojalo i ranije. Dolaskom muslimanskih migranta u europske zemlje, uključujući one u kojima se dogodio najveći zločin u povijesti čovječanstva, holokaust, došlo je do brojnih nasilnih ili verbalnih antisemitskih ispada pa se Židovi opet osjećaju ugroženo i ponovno bježe iz tih zemalja, što je naprosto skandalozno – smatra Havel.
Druga je linija antisemitizma ideološka, i ona dolazi s ljevice. Ona uglavnom nije nasilna, nastavlja Havel, ali buja od rata Izraela i arapskog svijeta 1967. Ti ljevičari s ekstrema Izrael doživljavaju kao imperijalnu i kolonijalnu silu, a nije im bitna ni judeokršćanska etika na kojoj počiva židovska religija.
– Primjećujem, što su ljeviji, to lakše ogreznu u antisemitizam. No to ne znači da je svaka kritika Izraela antisemitizam jer ta država mora biti podložna kritici kao i sve druge zemlje svijeta – dodaje Havel i objašnjava da, iako s ekstremne ljevice danas uglavnom ne dolazi nasilje, često dolazi zaštita islamista što je stvorilo bizarnu simbiozu.
Večernji list već je pisao o sukobima unutar britanske Laburističke stranke oko antisemitizma i optužbama za tu retoriku koje su iznesene protiv šefa stranke Jeremyja Corbyna.
Treća je linija antisemitizma stara, kaže nam Havel, rasistička priča koja dolazi s krajnje desnice.
– Pa ipak, primjećujem da je broj tih skupina marginalan te da više ne predstavljaju ozbiljnu političku snagu iako njihovi izgredi dobivaju veliku pozornost u medijima – dodaje Havel.
Hrvatska za primjer
Što se same Hrvatske tiče, Havel govori da je ona dio šireg europskog trenda u kojem su konzervativci počeli polako skretati na filosemitske, proizraelske pozicije koje se temelje na prepoznavanju vjerskih, etičkih i civilizacijskih korijena kršćanstva u židovstvu.
– Taj stav još nije jasno artikuliran, ali sve se više osjeća. No valja reći da u Hrvatskoj ni ljevica, a ni muslimani nisu protužidovski orijentirani. Kod nas postoji iskren suživot svih vjerskih skupina, uključujući Židove i muslimane – dodaje Havel i ističe da Hrvatska može biti uzor mnogim europskim državama po pitanju odnosa prema Židovima i razine antisemitizma. U Hrvatskoj je, zaključuje Havel, on rijetka pojava koja dolazi s margina društva i nema nikakav politički utjecaj na politiku i društvo u cjelini.
Za pitanje antisemitizma u Europi važno je i stanje te pojave u SAD-u, a u ovom trenutku ono je obilježeno nedavnim pokoljem jedanaestero Židova u sinagogi u Pittsburghu. Počinitelj je bio desničarski ekstremist. Tako je 27. listopada 2018. zauvijek upisan u povijest SAD-a, a Washington Post napisao je tada da ono što se uvijek mislilo, da je SAD utočište za Židove, više ne vrijedi.
Društvene mreže, globalizacija, migracije, susreti kultura, neriješena politička pitanja na Bliskom istoku vjerojatno će održavati antisemitizam na određenoj razini, a na Europi je da se pokuša izboriti s ovim kompleksnim fenomenom. Samo se valja osvrnuti u prošlost i shvatiti koliko je to važno.
Ma ovi židovi same poštenjačine. I žrtve. Darovali Palestincima svoju zemlju, svaki dan im šalju cvijeće, bombone, kavu... A i od nekad su oni poznati ko ratari, konobari, portiri, radnici na pruzi, cestari, sama sirotinja.... ma ni slučajno niti jedan od njih nije bil, pa i da je htel, npr. veleposjednik, bankar, lihvar, kamatar... Ma kakvi, to im i vjera brani. Pa i Isusa su na rukama nosili, ne? Eeee, da je deda Ady još malo poživil, i on bi se učlanil u židove.