Gotovo je 30 godina od rušenja Berlinskog zida - Njemačka je jučer proslavila 28. obljetnicu ujedinjenja, no nije se previše promijenilo u odnosu nekadašnje dvije države (Istočne i Zapadne Njemačke), jedne simbola kapitalizma a druge simbola tvrdokornog komunizma.
Jedan je od dokaza kako proces unifikacije nije uspio, odnosno još traje, prema blažim ocjenama i to da je danas najpopularnija stranka u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj krajnje desni AfD. I to je prvi puta u povijesti, ispred demokršćana Angele Merkel (CDU) te su sada na 27 posto, a jnajveća stranka na saveznom nivou CDU je na samo 23 posto, prema anketi Infratest Dimapa napravljenoj za Die Zeit i ARD.
Uhićeni desni teroristi
Na kraju krajeva, do sada najnasilniji istup ekstremnih desničara dogodio se upravo u istočnonjemačkom Chemnitzu. Prije tri dana tamo je uhićeno sedam osumnjičenih zbog zavjere, odnosno formiranja ekstremno desne terorističke organizacije, a moguća je i njihova povezanost sa spomenutim demonstracijama sredinom prošlog mjeseca. Mediji navode kako su osumnjičeni planirali novi napad na azilante upravo jučer, na dan ujedinjenja Njemačke. Brojne su analize o tome kako je do takve situacije došlo. Jer, gospodarske razlike nisu više takve kao što su bile prilično dugo nakon ujedinjenja, no i dalje su velike. I to se jasno vidi iz svakog godišnjeg izvještaja koji njemačka vlada objavljuje od 1997.
Primjerice, 1991. godine prosječni je prihod prosječne istočnonjemačke obitelji bio tek 61 posto prihoda obitelji zapadnog dijela da bi došao na 85 posto 2016. Nezaposlenost je 1991. bila 15 posto da bi krajem prošle godine bila 7,6 posto, samo 1,7 posto manje od zapada. U periodu od 2005. do kraja 2017. godine Njemačka je u svoj istok upumpala 156 milijardi eura i to bez privatnih investicija. Bloomberg će temeljem toga ustvrditi kako niti jedna država nastala nakon raspada istočnog bloka nije prošla tako dobro kao nekadašnji DDR.
No, ipak, osjećaj istočnih Nijemaca da su drugorazredni građani u odnosu na zapadne i dalje je prisutan, a njegovom smanjenju ne pomaže dolazak velikog broja migranata, kao ni politički establishment čiji su stupovi velikom većinom porijeklom iz zapadnog dijela. Niti jedna njemačka multinacionalna kompanija nije preseila svoje sjedište ili neki svoj ključni dio na istok Njemačke. Lani, iz istočne Njemačke porijeklom nije bio niti jedan savezni sudac, samo je 1,6 posto najvišeg managementa kompanija izlistanih na DAX-u bilo s istoka (niti jedna od prvih 30 kompanija u njemačkom burzovnom indeksu Dax nema svoje sjedište na istoku), samo je jedan posto generala i admirala te sedam posto ministara Merkeličina kabineta iz istočne Njemačke. U što je, naravno, uključena i sama Angela Merkel koja je rođena na zapadu (Hamburg), ali je odrasla u DDR-u.
Pa čak je i Elf, nogometna reprezntacija, većinski premoćno zapadni! Teško je očekivati da će istočni Nijemci razviti povjerenje u novi sustav u kojemu sada žive. Jedan od ključeva nezadovoljstva mogao bi ležati i u mladima. Nezaposlenost mlađeg stanovništva na istoku Njemačke je 8,4 posto što je ugrubo dvostruko više od zapada. U tome bi se mogao prepoznati ekonomski zastoj što i jest točno.
Kada se gledaju brojke od 1991. naovamo, sve izgleda prilično dobro, no još je to prilično daleko od zapada bez nekih naznaka da bi se to moglo promijeniti. Industrijska je proizvodnja ipak tek 52 posto od nivoa koji je na zapadu iako je i to veliki skok u odnosu na 1991. kada je bio samo 17 posto. Kao da je netko rekao “puno smo vam dali, a sada je dosta”. Samo u takvoj logici postoji pogreška jer je logično da će mladi u potrazi za (boljim) poslom krenuti prema zapadu. I to je statistički točno, područje nekadašnjeg DDR-a danas ima 3,1 posto stanovnika manje nego 1991.Slijedom toga istok stari. Sada je tek 59 posto njegova stanovništva radne dobi, oko četvrtine se već sada može umiroviti. Procjena je njemačkog ministarstva gospodarstva kako će do 2030. godine radno sposobno biti tek 52 posto a 32 posto bit će umirovljenika.
Na rubu ksenofobije
Strah od migranata koji prelazi u ksenofobiju također bi mogao vući svoje korijene iz ne tako davne prošlosti. Istočna je Njemačka gorljivo zastupala izolaciju pomno pazeći ili kažnjavajući kontakte sa strancima. A sada stranci dolaze u valovima. I smješta ih se u većem broju po praznim stanovima istočnog Berlina, čak ih je 20,7 posto smješteno na područje istočne Njemačke tijekom 2015. i 2016. Treba li onda čuditi što se lani više od 50 posto zločina iz mržnje počinjenih u Njemačkoj dogodio na njezinom istoku?
Katrin Göring-Eckardt, jedna od čelnica Zelenih, za Handelsblatt je napisala svoje viđenje odnosa istoka i zapada Njemačke. I sama s istoka, iz Tiringije, dobro se sjeća reunifikacije i tranzicije koja prema puno istočnih Nijemaca nije bila milostiva.
– Neki su se snašli otvarajući svoje tvrtke i obrte, prekvalificirajući se. Drugi nisu uspjeli, često ne svojom krivnjom te su se osjećali pokradenima. Njihovi životi više nisu bili u njihovim rukama, njihovo iskustvo, životopisi obezvrijeđeni su što je moralo izazvati traume. Treuhandanstalt, agencija za privatizaciju kojoj je povjeren zadatak tranzicije istočne Njemačke nije imala problema zatvoriti tvornicu. Ili rudnik poput onoga kalijeve soli u Bischofferode 1993. godine kada su njegovi rudari štrajkali i glađu – kaže čelnica Zelenih.
berlinski zid, jedan od većih ako ne i najveći društveni eksperiment ikad kreiran, kao i jugoslavija/e...