Ne tako davno, krajem 2015., Slovenija je na pojavu migrantskog vala reagirala tako što je dobar dio svojeg teritorija prema Hrvatskoj opasala žicom. Unatoč snažnom negodovanju Zagreba, prosvjednim notama, alarmiranju sjedišta EU, umiranju životinja u mukama pa i vapaju lokalnog hrvatskog stanovništva koje se nije željelo miriti sa životom u svojevrsnom konclogoru, Slovenci se nisu dali smesti.
Ni u godinama koje dolaze rušenje zidova nije bilo opcija, štoviše, trošili su milijune za obnovu ograde naknadno nadograđene žiletom. I, evo, nepune četiri godine kasnije, nakon najave talijanskog ministra unutarnjih poslova Mattea Salvinija da bi se Italija uskoro mogla opasati žicom, u službenoj Ljubljani zvoni na uzbunu. Slovenija se upravo suočava s bojazni da bi mogla postati migrantski hotspot, u kojem bi ostali zatvoreni migranti koji žele dalje na zapad.
Zvuči poznato? Nije li to scenarij koji su naši susjedi prethodno namijenili svojim hrvatskim susjedima? No, zluradosti ovdje ne treba biti mjesta, nego dubokoj zabrinutosti. Ideja ujedinjene Europe bez granica, točno 30 godina nakon rušenja Berlinskog zida, život u zajednici jednakopravnih država i naroda na ozbiljnom je testu.
A migracije će u budućnosti biti čimbenik još veće važnosti nego dosad. “Ključ sprečavanja plodnog tla za ekstremizam leži u sposobnosti prihvaćanja i integracije utemeljene na međusobnom razumijevanju”, kazao je papa Franjo, no njegove riječi nisu dospjele u europska sjedišta moći, koja nijemo promatraju nicanje zidova u Europi 21. stoljeća. Možda je na ksenofobično držanje nekih država članica EU utjecao i neučinkovit odnos EK prema fenomenu migracija, ali podizanje žičanih granica neće zaustaviti val izbjeglica, nego će utjecati na širenje “bolesti” koja ubija humanistički duh.
No, to ne može zamagliti činjenicu da je Italija, koja se godinama na prvoj crti suočava s priljevom migranata na Sredozemlju, predugo bila ostavljena sama i sada želi reći dosta. Ne samo u Ljubljani, u Bruxellesu treba konačno zazvoniti na uzbunu.
Ja ich razumijem. Cekali su godinama i nista. Ima jedna nasa poslovica "uzdaj se u se i u svoje kljuse"