Iako se tomu nadala, Srbija tijekom hrvatskog predsjedanja Vijećem EU nije otvorila ni jedno pregovaračko poglavlje s Europskom unijom. Kako doznajemo iz diplomatskih izvora, ta je zemlja očekivala da će u šest mjeseci pod hrvatskim predsjedanjem Vijećem EU biti organizirana međuvladina konferencija te da će na njoj biti otvoreno barem jedno poglavlje, no to se nije dogodilo zbog protivljenja cijelog niza zemalja, pa Hrvatska, kao predsjedajuća, nije mogla postići neophodni konsenzus. I dok je Crna Gora u samom finišu hrvatskog predsjedanja otvorila posljednje poglavlje, Srbija je ostavljena na čekanju.
Na stolu je bilo 2. poglavlje, o slobodi kretanja radnika, što je jedna od četiri osnovne slobode u Uniji. Kako država kandidatkinja zapravo pregovara sa svim članicama EU, odluka o otvaranju pregovora mora biti jedinstvena, ali je konsenzus izostao. Na jednoj strani stajala je Francuska koja je zagovarala otvaranje, iako bez prevelikog žara, a neki kažu da je podrška bila više simbolična kako bi Srbiji pokazala da je uz nju, odnosno da je pokušala, ali da nije išlo. No Francuska se ipak u jednom trenu aktivno zalagala za Srbiju te kočila Crnu Goru, s idejom da EU te dvije zemlje rješava “u paketu”.
I prije su postojale tendencije da se Crna Gora i Srbija vežu, kao što su prije neke zemlje htjele pregovarački vezati Hrvatsku i Srbiju. Francuska ideja nije prošla jer su druge zemlje istaknule da to ne bi bilo pravedno jer je Crna Gora ispunila uvjete za otvaranje svog poglavlja. Uz Francusku, Srbiju je podržavala i Mađarska, zemlja koja se otvoreno zalaže za što brži pristup Srbije, prvenstveno zbog pitanja vojvođanskih Mađara. Atmosfera u zemljama EU prema Srbiji nije pozitivna. Zamjeraju joj i ljutite su na nju zbog miješanja u unutarnje politike drugih država, pritom misleći na Crnu Goru, što ta zemlja vrlo teško podnosi. Drugo, krucijalno pitanje, odnos je i dijalog s Kosovom.
Srbija se, u najvećem broju zemalja, stoga percipira kao remetilački faktor u regiji. Protiv zelenog svjetla za otvaranje poglavlja, s napomenom da Srbija nije ispunila uvjete, bile su Nizozemska, Belgija, Austrija i sve skandinavske zemlje. Njemačka je, kažu nam, vrlo kritična prema Srbiji, ali se nije snažno zalagala ni za što, već je promatrala reakcije drugih država te naposljetku ipak bila protiv. Srbija je dosad otvorila 18 od ukupno 35 poglavlja, od čega su dva privremeno zatvorena.
Predsjedajuća država se, inače, ponaša kao neutralan posrednik, no u praksi se moglo vidjeti kako su neke zemlje odigrale ključne uloge u dinamici pregovora, kao što je, primjerice, bilo u slučaju Mađarske, predsjedajuće u prvoj polovini 2011., kad je uspjela ugurati dodatnu konferenciju zadnji dan svog predsjedanja, 30. lipnja, kako bi Hrvatska uspjela tog dana završiti pregovore.
Dok ne plati ratnu odstetu Hrvatskoj nema ulaska.